Koliko
CIA kontrolira medijima
"Mi
to zovemo američki model". Tako je bivši slovački šef države
Vladimir Mečiar prokomentirao sintagmu "Slovački
model" u intervjuu za Večernji list prije nešto više od
godine dana. Ta sintagma "Slovački model" bila je često
upotrebljavana u raznim međunarodnim aktima, dokumentima ili
razgovorima na kojima se tokom 1999. godine krojila sudbina
hrvatskih parlamentarnih izbora. Kako je protivno načelima
demokracije da se za demokratske parlamentarne izbore
primjenjuje bilo koji model osim onog demokratskog to je bio povod
da se od samog bivšeg šefa Slovačke sazna što se krije iza te
sintagme. Kako su izbori u Slovačkoj održani krajem 1998.
godine, Mečiar je vrlo otvoreno razotkrio što to znači slovački,
odnosno kako je on nazvao američki model.
Slovački
model
Za
bolje razumijevanje sukoba strana unutar afere "Grupo" i
stila novinstva koje su pripadajući listovi koristili navesti ću
dio intervjua s Mečiarom koji se tiče odnosa medija prema
njegovoj vlasti uoči izbora u rujnu 1998. godine, ponajprije zbog
nevjerojatne sličnosti s pisanjem tzv. nezavisnih medija u
Hrvatskoj pred parlamentarrie izbore: "Slovački model koji
ste vi spomenuli način je održavanja izbora u Slovačkoj 1998.
Taj model se može označiti kratkom rečenicom: Svi protiv
jednoga. Ili možda još jasnije: kako je inozemstvo odlučivalo o
ishodu izbora u Slovačkoj. Mi znamo rezultate modela i to kako se
primjenjivao. To je za nas trpko iskustvo. Postoji više čimbenika
koji su djelovali na području Slovačke. Ponajprije, sve političke
stranke, kao i interesne grupacije, ujedinile su se protiv
Pokreta za demokratsku Slovačku (HZDS-Mečierova stranka koja
je bila na vlasti do izbora 1998. godine). S druge strane,
inozemstvo je toj grupaciji pružilo golemu pomoć:
organizacijsku, financijsku, političku i diplomatsku. Izravno su
pripremali ljude, pri čemu su sudjelovali savjetnici iz
inozemstva. Prema našim podacima, u medije je mjesec dana prije
izbora ušlo oko 30 milijuna dolara. Sve do izbora iz SAD-e je
bilo uloženo više od 100 milijuna dolara. Novac je dolazio iz
Njemačke, a pomagali su Nizozemci i Britanci. Pod tzv. zaštitom
demokracije ponajprije su djelovali na tisak, jer je u Slovačkoj
vladala potpuna sloboda tiska. Vrlo su aktivni bili i u samoj
pripremi izbora, pa su se, primjerice, OESS i ostale udruge
izravno u to uključivale. Izabrali su nov inare koji su se
odlazili školovati kako treba pisati o vladi. Doista je nevjerojatno
bilo ono što su oni pisali. Preko medija se stvarao dojam da sve
propada i da ćemo svi biti izolirani jer se Slovačka nalazi u
bezizlaznoj situaciji. U slovačkoj nacionalnoj, pravno javnoj,
televiziji, 28 naših simpatizera novinara držali su nekoliko
mjeseci kao taoce u izolaciji na, slučajno na 28 katu. Dakle
sloboda tiska je bila grubo narušena inozemnim interesima.
Primjerice, novine koje su u vlasništvu Bertozmanove fundacije
objavile su informaciju kako bolujem od tumora na mozgu. Naravno,
bila je to laž (....) Neprijeporno je da je moja vlada bila uspješna.
No preko medija se stvarao negativan dojam. Sada nakon izbora
imamo čak nekoliko puta gore stvari, ali mediji šute o tome.
Dakle, medijski pritisak iz inozemstva je bio takav da su
primijenili metodu bajkovitih obećanja. Recimo, Ijudima su obećali
rast plaća za 200 posto, inflaciju na razini nule, a rast bruto
domaćeg proizvoda na čak IO posto godišnje. Ružičasta je budućnost
bila tu pred vratima, samo je trebalo glasovati protiv aktualne
vlasti."
Analogija
zbivanja u Slovačkoj prije i poslije izbora ima nevjerojatne sličnosti
s onim što se događalo u Hrvatskoj do 3 siječnja. No budući je
u Hrvatskoj uspješno sproveden slovački model to nije slučajno
što znači da sve što se događalo bilo je pod dirigentskom
palicom američkih "stručnih" savjetnika i financijera.
E sad se postavlja pitanje tko je taj i s kojim pravom demokratske
izbore pretvara u izbore prema modelu koji se njemu sviđa? I to
je pravo pitanje koje objašnjava odgovor bivšeg šefa Slovačke
da za njih slovački model znači američki model. U Slovačkoj je
za svrgavanje Mečiarovog režima utrošena 130 milijuna dolara.
Koliko je stotina milijuna američkih poreznih i nekih europških
obveznika utrošeno za svrgavanje HDZ-a i Tuđmanovog režima? I,
naposlijetku, zašto? No to je već druga tema čiji bi naslov bio
neokolonijalizam kroz globalizaciju, a mi se ipak ovdje bavimo
ratom medija u Hrvatskoj.
Za
rušenje Mečiara 130 milijuna dolara
Međutim,
trebalo je navesti prethodne činjenice jer su one u bliskoj vezi
s razvitkom odnosa medija grupa Nacional i Globus. Radi se, naime
o kolaboraciji domaćih tzv. nezavisnih tiskovina s američkim
obavještajnim sustavom koji je poveo specijalni rat protiv Tuđmanovog
režima zbog odbijanja sudjelovanja u američkim planovima za
rješavanje "balkanskog pitanja", ali i rješavanje
nekih širih geostrateških planova. Tu prije svega treba
spomenuti američku Nacionalnu zakladu za demokraciju (NED) koja
je osnovana osamdesetih godina kao kompenzacija za senatsko
umanjivanje ovlasti CIA e nakon višegodišnje istrage o nekim, za
američki ustav, nedopustivim operacijama koje je CIA provodila po
južnoj Americi. NED je deklarativno privatna i neprofitna organizacija,
ali činjenica da ga financira američka vlada pobija takvo proglašavanje
samostalnosti i nepristranosti. I u Americi postoji izreka: 'Tko
te hrani, ocem ga zovi!"
NED
je krovna organizacija koja svoje aktivnosti provodi putem drugih
nevladinih udruga koje su bile vrlo aktivne u Hrvatskoj, a nakon
izbora su u tišini nestale. Radi se o NDI Nacionalnom
demokratskom institutu, IRI - medunarodni republikanski institut,
CIPE - Centar za privatno poduzetništvo i ACILS - Američki centar
za međunarodnu radničku solidarnost. Te su udruge zajedno s
vladinom udrugom za Međunarodni razvoj USAID-om (koja se
deklarira kao samostalna vladina agencija za ekonomsku,
humanitarnu i demokratsku pomoć, iako je nejasno kako može biti
neovisna ako novac dobiva od američke vlade, odnosno što ako bi,
na primjer, neko njeno djelovanje bilo u suprotnosti s američkim
državnim interesima?) u Hrvatskoj izvele istu onakvu operaciju
kakve je CIA provodila šezdesetih godina po južnoj Americi i
koje su se nazivale "Državnim udarima." A metode djelovanja
u Hrvatskoj su im bile, lako se je toga prisjetiti, identične
kako ih je Mečiar opisao za Slovačku. Uostalom i sam kreator
zakona o NED-u Allen Weinsein je izjavio da "dosta toga što
NED danas radi javno, prije 25 godina CIA je obavljala
tajno".
Muke
po Zrinki Vabec Mojzeš
Tako
je primjerice, krajem rujna 1999. godine u Zagrebu boravio djelatnik
State Depatmenta David C. Simson s ciljem pružanja konzultacija
Nacionalu. Međunarodni republikanski institut IRI koji je u
Hrvatsku došao 1998. godine. Bio je pompozno najavljen u
Globusu i Nacionalu. IRI je pružao novinama, danas zaraćenih tabora
usluge svojih istraživanja javnog mijenja za koje je angažirao
splitsku agenciju Puls. Kako su u tim istraživanja kršena
pravila znanstvenih socioloških načela pomoću sugestivnih
pitanja ili drugim inženjeringom, tzv. nezavisni, a danas zaraćeni
mediji dobivali su selektivne rezultate. Ta su istraživanja
davala iskrivljenu sliku izbomog tijela i već samim time utjecale
na rezultate glasanja.
Zanimljivo je da ni jedna o
spomenutih organizacija nije samostalna. Sve one, ovisno o
mjestu unutar strukture, moraju nadredenoj ponuditi prijedlog.
Kako je sve u toj strukturi centralizirano, tako su i financijski
tokovi piramidalno usmjereni putem pive, druge i treće linije tih
organizacija. Na taj se način zamagljuje pravi financijer,
otklanja moguća odgovornost SAD-a za slučaj propasti ili
razotkrivanja operacije. Stoga nakon što se nekome odobri projekt
on mora izvještavati o rezultatima pa ako nisu zadovoljavajući,
prestaje financijska potpora. Takav se slučaj dogodio s Radiom
101, koji je doživio vrhunac svog vazalnog odnosa prema USAID-u
u trenutku velikog mitinga podrške u Zagrebu 1996. godine.
Stojedinica je potom uredno morala dostavljati vrpce USAID-u, ali
kako programski nije zadovoljavala smjernice svojih američkih
gospodara, tako je počela izostajati financijska potpora. Potom
su uslijedili poznati dioničarski sukobi unutar Radija 101.
Primjerice, tadašnja urednica Zrinka Vrabec Mojzeš se požalila
USAID-u da radio dobiva premalo novaca, a na drugoj strani ih samo
hvale. Budući je slanje sinopsisa i prijevoda traka prilično
skupo, Vrabec Mojzeš je ljuto zapitala: "U čemu je problem?
Je li to zato što Radio 101 nije dovoljno prosrpski orijentiran?"
Slično
se dogodilo i Feralu koji je zbog antiratne kampanje za vrijeme
NATO bombardiranja SRJ pao u nemilost svojih američkih sponzora
to je zbog sve izraženije nestašice novca u toku osipanje
Feralovih novinara, a prodaja je pala na simboličku brojku.
No
to je bio tek jedan vid suradnje koju su Globus i Nacional, kao
najutjecajniji politički listovi, dobivali od CIA-e preko
svojih udbaških i KOS-ovskih vertikala. Takvo je djelovanje preko
domaćih medija bio tek jedna od segmenata specijalnog rata koji
je CIA pokrenula protiv Tuđmanovog režima. Kako bi i opisivanje
tog rata bila preopširna tema navesti ćemo samo jedan citat s
USAID-ove pro-gramske web stranice na internetu iz 1999. godine:
"HDZ je otvoreno ne,prijateljski raspoložen prema
neovisnim medijima, organizacijama neoVisnog društva i drugim
promicateljima reformi, što dovodi u pitanje opredijeljenost
Hrvatske za demokratske principe i nonne. Zabrinutost postoji zbog
restrikcija slobode ~~uuora i udruživanja, zhog jednopartijske
kontrole javne televizije i radija, zastrašivanja medija i
novinara, nepoštivanja izbornih pravila i, pl'OCedlrI'C, manjka
nezavisnost sudstva i nezaclovoljavajuće zaštite Ijudskih
prava. Na drugoj strani postoji široki krua osoba kojc zaslužuju
i trebaju vanjsku podršku kako bi preživjeli i -dalje radili na
demokraciji (primjerice novinar Dubravko Merlić, ali i još mnogi
drugi op. a.) te je USAID za ncovisne medije, nevladine udruge,
oporbene političke stranke i sindikate vitalni izvor tehničke
pomoći, obrazovanja i financijske podrške." Treba
spomenuti da je novac za tzv. neprofitne i nevladine udruge koje
smo spomenuli dolazio najčešće upravo od USAID-a, dakle State
Departmenta, a te financijskc transakcija su služile kako bi se
zametnuo trag prema pravom financije'ru.
Mesićeva
jajca
Kada
ovako prikažemo koliko su duboko američki sponzori prodrli u sve
pore hrvatskog društveno-političkog života onda se o siječanjskim
izborima može reći sve osim da su bili neovisni, a naposljetku i
demokratski. Tu treba još spomenuti da ni dan danas nije poznato
tko je financirao i organizirao glamuroznu predsjedničku
kampanju Stipe Mesića. Kako su Amerikanci neosporni stručnjaci
za predsjedničke kampanje, a s obzirom da Mesića drže u šahu
zbog njegovog veleizdajničkog svjedočenja u Haagu i tu bi se
mogao lako izvesti zaključak. No jaš je zanimljivije
da je OdIuka za pokretanje dnevnika Republika, u vlasništvu
Mesiću veoma bliskog Ive Pukunića, donijeta u razdoblju kada je
postalo izvjesno da će ustavnim promjenama predsjednik Mesić
ostati bez velikog djela instrurmenata vlasti, očito se to pokušalo
kompenzirati stvaranjem dnevnog lista koji će podržavati
njegove političke interese.
Kratki
rezime uzroka izbijanja afere Grupo se nalazi prije svega u
totalnom srozavanju profesionalnih kriterija novinara i urednika,
nedostatku vlastitog kritičkog razmišljanja, odnosno podložnosti
sugestijama onih kolega koji su bili na vezi s raznim obavještajnim
strukturama, a naposljetku i korumpiranosti tipa "za šaku
dolara". Kada su ti dolari prestali pristizati posljedica
desetogodišnje "dresure novinara da budu poput krvožednih
lovačkih pasu na sve što nosi nacionalni hrvatski epitet sada
njima samima razbija o glavu. U nedostatku lisice bijesni psi će
se međusobno poklati. I sve to skupa podsjeća na onu narodnu:
Tko sa vragom tikvu sadi...