|
Poštovano
predsjedništvo, dame i gospodo, sudionici, na ovome Hrvatskome
saboru!
Sve vas od srca pozdravljam, ovdje sam jer se ovaj Sabor održava na
terenu nadbiskupije gdje je moja jurisdikcija. Želim biti prisutan
kao pastir i ujedno, jasno je da ne želim davati svoja politička
opredjeljenja.
Svima vam je, također, jasno da mi je kao pastiru stalo da se u
hrvatskom narodu ipak sačuva ona povijesna datost da je prožet kršćanstvom,
katoličanstvom. Stalo mi je da upravo te duhovne i moralne
vrijednosti budu trajno prisutne i u hodu za budućnost. Ujedno, želim
da sve odluke koje se razmatraju imaju takve vrijednosti da traju,
da ne stvaraju frustracije, da daju ohrabrenje u opstanak i u život.
Istina da mi je jako stalo da bude jedinstvo u ovome narodu. Najveći
dio katolika je u Bosni i Hercegovini Hrvati i zato želim da taj
narod bude složan, da ne budemo previše kritički, osuđivački
nastrojeni, možda, prema onima kojih nema. Možda se upitamo: zašto
ih nema? Volio bih da budemo svi.
Nadalje, slobodan sam iznijeti neka razmišljanja, iako mi je
vrijeme ograničeno. Vi ćete meni to dozvoliti, ja se rijetko
pojavljujem u ovakvim zgodama i još rijeđe govorim, osim kada je
posebno vrijeme, krizno i kad je potrebno ohrabrujuće djelovati.
Drago bi mi bilo da smo sposobni reći da smo u svome hodu pravili i
krive poteze. Sigurno, trebamo ih znati i ispraviti. Donesimo odluke
koje će biti takove da ne stvaraju sutra nesigurnost i
neizvjesnost. Lako je stvoriti neprijatelje, potrebno je stvarati
prijatelje. Zato želim, molim i pozivam da ovaj Sabor bude s
pozitivnim nabojem i pozitivnim postavkama. Volio bih da što manje
bude onih negativnih postavki i negativnog naboja, jer mi trebamo
graditi perspektivu i našu budućnost: budućnost našeg opstanka i
prepoznatljivosti, naših života na ovim prostorima Bosne i
Hercegovine gdje se svi trebamo osjetiti da smo kod kuće.
Budući da sami osjećamo da unutar hrvatskoga naroda često puta teško
stvaramo ono puno jedinstvo, nemojmo zamjeriti onima koji u ime međunarodne
zajednice djeluju, što nas koji puta ne razumiju. Ali, moramo im
dati do znanja: mi smo tu, mi želimo živjeti, mi želimo
jednakopravni biti. Zato bih volio da Sabor ne bude nabijen napadom
nego strategijom i budućnošću.
Nadalje, želim, da nijedan Hrvat u Bosni i Hercegovini ne bude
izostavljen, da nijedan Hrvat u Bosni i Hercegovinu ne bude
nezbrinut. Želim da osjeti, da ima garanciju: političku, kulturnu,
gospodarsku i vjersku svog opstanka, svoje prepoznatljivosti i svoje
budućnosti.
Dok vas pozdravljam, u tom duhu, želim vas pozvati, idimo u tim
moralnim, duhovnim i korjenitim vrijednostima na kojima smo nikli,
na kojima želimo opstati.
Vi ćete razumjeti, što neću pratiti cijeli Sabor ni aktivno
djelovati. Ja sam samo došao pozdraviti vas; bit ću jedno vrijeme
s vama i nakon toga ću se povući radi svojih drugih dužnosti. Želim
dati na neki način do znanja da je važna naša sloga u pozitivnim
strateškim budućim pogledima. Zato, želim vam u tome puni uspjeh,
želim vam u tome slogu, da se mi ovdje istinski možemo
|
