Predsjednik
HDZ-a BiH Ante Jelavić u nedavnom je intervjuu riječkom
"Novom listu" kazao da bi bosanskohercegovački Hrvati
htjeli imati prava kakva imaju Šveđani u Finskoj. S obzirom da
su Hrvati u BiH konstitutivni narod, a Šveđani u Finskoj
manjina, zanimljivo je, usporedbe radi, vidjeti kakav je položaj
Šveđana u Finskoj. U relevantnom britanskom priručniku koji
govori o europskim narodima (hrvatski prijevod te knjige pod
naslovom "Narodi Europe" izdala je Naklada Zadro,
Zagreb, 1997.) ima i poglavlje o Šveđanima u Finskoj. Tako se
navodi da je finskih građana kojima je švedski maternji jezik
1990. bilo 296 tisuća, što je u postotku iznosilo oko 5,9 posto
u ukupnom stanovništvu Finske. Iako su manjina, imaju posebni
ustavni status i kulturnu autonomiju. Švedski i finski su službeni
jezici republike još od 1919. godine. Šveđani, međutim, ne žive
na kompaktnom, međusobno povezanom teritoriju. Oko 190 tisuća ih
živi u južnom dijelu Finske, istočno i zapadno od Helsinkija,
te na otocima Turku i Alandskim otocima. Finci koji govore švedski,
kako ih nazivaju u The Timesovoj knjizi "Narodi Europe",
osim na jugu žive i na sjeveru zemlje (u područu Ostrobothnije,
njih oko 100 tisuća), ali također ih oko 175 tisuća živi raspršeno
i po gradovima. Dakle, što se tiče raspršenosti, Šveđani u
Finskoj umnogome podsjećaju na Hrvate u BiH koji ne žive na
kompaktnom, međusobno povezanom teritoriju. Već je rečeno da Šveđani
u Finskoj imaju kulturnu autonomiju. Prema spomenutoj knjizi,
imaju svoje škole u kojima se predaje na švedskom na svim
razinama, nekoliko trgovačkih instituta, vlastito sveučilište
(Abo Akademi), radio i TV kanale na švedskom, biskupiju, švedsku
vojnu postrojbu (Nylands Brigad), novine i časopise, građanska i
znanstvena društva, književnost, kazališta i političke
organizacije. Švedska manjina u Finskoj tako ima svoju političku
stranku (Švedska naroda stranka) koja ima osiguranih 10 mjesta u
parlamentu ali i određen broj zastupnika koji govore švedski i
iz drugih stranaka.
Jak etnički
identitet
U usporedbi
s Hrvatima u BiH, kojima se još uvijek zabranjuje uspostava
vlastitog kanala na federalnoj televiziji, a također se i
hrvatsko sveučilište u Mostaru podvrgavalo žestokoj kritici,
ispada da su Šveđani u Finskoj konstitutivni narod a ne manjina.
O drugim institucijama jednog naroda da se i ne govori. Međutim,
to nije sve. Šveđani u Finskoj koji žive na Alandskim otocima
(smješteni između Švedske i Finske) imaju svoju ne samo
kulturnu i personalnu (kao Šveđani u ostalom dijelu Finske) nego
i političku autonomiju. Službeni jezik na Alandskom otočju je
samo švedski a otočje ima svoj parlament, upravu i
zakonodavstvo. Samo domaći Alanđani imaju pravo prebivališta
uključujući i pravo na posjedovanje zemlje. Alandski otoci imaju
i vlastitu zastavu te od 1984. godine i vlastite poštanske marke.
Autor The Timesovog prikaza posebice ističe jak etnički
identitet Šveđana s Alanda što povezuje s pomorskim životom,
otočkim okolišem i osjećajem pripadnosti švedskoj povijesti.
Ta činjenica ne smeta ni Fincima ni autoru tog prikaza, međutim,
da su u pitanju Hrvati iz BiH vjerojatno bi se činjenica da imaju
"jak etnički identitet" identificirala kao njihovo
nacionalističko pretjerivanje. Prema rečenome proizlazi da je
Ante Jelavić u pravu. Kada bi Hrvati u BiH umjesto konstitutivnog
naroda postali manjina i kada bi im se kao manjini osigurala prava
kakva imaju Šveđani u Finskoj, onda bi dobili sve ono što sada
nemaju. Dakle, dobili bi vlastitu televiziju, radio, novine, imali
bi vlastite vojne postrojbe, mogli bi svugdje uz zastavu države
isticati i svoju nacionalnu zastavu, imali bi vlastito kazalište,
sveučilište, znanstvene, gospodarske i kulturne udruge i
vlastite političke stranke. Na kraju, imali bi pravo, tamo gdje
su većina, kontrolirati useljavanje nehrvatskog stanovništva
tako da tijekom vremena ne bi postali manjina u odnosu na većinski
narod. Karakterizirajući švedsku manjinu u Finskoj, autor
spomenutog britanskog priručnika o europskim narodima kaže da se
oni koji govore švedski razlikuju od ostalih stanovnika "po
svojoj istaknutoj ulozi u trgovini, industriji i brodarstvu".
Marginalizacija
bh. Hrvata
Bilo bi
dobro kada bi se Wolgfangu Petrischu i Robertu Barryju, dvojici čelnih
osoba međunarodne zajednice, dostavila dokumentacija vezana uz
prava švedske manjine u Finskoj. U Hrvatskoj je, osim rečenoga,
objavljen i "Zakon o autonomiji Alanda" ("Manjine u
Europi - dokumenti", Institut za migracije i narodnosti,
Zagreb, 1998.) koji otklanja i one zadnje sumnje kako Hrvati u BiH
kao konstitutivni narod danas imaju puno manje prava nego švedska
manjina u Finskoj. S obzirom da se Petrisch i Barry stalno
pozivaju na međunarodne kriterije, a imajući u vidu da su
upravitelji u BiH s neograničenim ovlastima, nekim svojim
potezima bi zapravo mogli ostati u sjećanju kao apsolutisti -
prosvjetitelji, ako unesu neke europske kriterije i u BiH. To u
prvom redu znači da, za početak, bosanskohercegovačkim Hrvatima
koji su konstitutivni narod omoguće bar dio prava kakva imaju
druge manjine u Europi. Kao znak dobre volje moglo bi biti dopuštenje
da Hrvati u BiH dobiju pravo na svoj nacionalni kanal na
federalnoj televiziji. Ako ništa od rečenoga ne ostvare, onda će
teško biti odagnati sumnje koje se vežu uz njih da svojim
djelovanjem zapravo pokušavaju marginalizirati bosanskohercegovačke
Hrvate s krajnjim ciljem da Federaciju BiH pretvore isključivo u
bošnjački entitet.
referendum.8k.com