| Do konca ove godine trebala bi bit sazvane prve
sjednice novih parlamenata na svim razinama, dok će onaj teži
dio posla u procesu, provedbe izbornih rezultata, a to je
konstituiranje izvršnih tijela vlasti, morali pričekati
ishod brojnih pregovora i razgovora koji se ovih dana vode na
različitim mjestima od sarajevskih kavana do stranačkih
ureda. Za sada je razvidno tek da će koalicije uspostavljene
na jednoj razini vlasti morali biti primjenjivane i na svim
drugim, što do sada baš i nije bio čest slučaj u BiH.
Bosna i Hercegovina je jedna od rijetkih zemalja u kojoj su
skoro sve stranke u određenom trenutku nije u koaliciji ili
alijansi sa svim drugim strankama. Tako koalicijske sporazume
za dolazak na vlast proteklih deset godina sklapali SDA, HDZ i
SDS, pa onda SDA i SDP. SDA je surađivala i sa strankama
liberalnog i građanskog naziva, a SDP vrlo rado prihvaćao
partnerstvo s umjerenim SDS-ovcima, koji su osnovali
Socijalističku partiju RS i Stranku nezavisnih
socijaldemokrata RS, a SDS je jedno vrijeme za koalicijskog
partnera priželjkivao radikale, da bi potom bio zadovoljan
isa socijalistima. HDZ je svih ovih godina ostao vjeran
"partneru" iz 1990. godine, SDA, dok zadnja iskustva
pokazuju da u ovoj stranci ne bi imali ništa protiv suradnje
sa socijaldemokratima. Ovaj političko-ideološki-nacionalni
mix bit će, sasvim je sigurno, obogaćen i pri konstituiranju
nove vlasti u BiH i njezinim entitetima. Sve je u igri, osim,
čini se, mogućnosti da u izravnu postizbornu koaliciju uđu
Dodikovi i Lagumdžijini socijaldemokrati s jedne i vodeće
narodnjačke stranke s druge srane. Ovakvo raspoloženje koje
diktiraju socijaldemokrati, najviše je posljedica izbornih
rezultata, koji su SDP-u donijele znatno veći utjecaj u
zakonodavnoj vlasti nego što je to do sada bio slučaj.
Bućkuriš pod Zlatkovim kišobranom?
SDP je s 9 zastupnika najbrojnija stranka u Zastupničkom
domu Parlamenta BiH, koji ukupno broji 42 zastupnika. Za
natpolovičnu većinu, koja osigurava moć odlučivanja,
potrebna su 22 zastupnika, čiju potporu Lagumdžija neće
lako priskrbiti. Njegove samouvjerene izjave kako
konstituiranje vlasti u BiH po prvi put "ne ovisi od
volje triju nacionalnih stranka" zvuče pomalo
nevjerojatno ako se promatraju u svijetlu raspodjele zastupničkih
mjesta u Zastupničkom domu državnog parlamenta. Jer, za
natpolovičnu većinu bez triju narodnjačkih stranaka, SDP će
morati osigurati potporu Silajdžićeve Stranke za BiH (SBiH),
Ivanićeve Partije demokratskog progesa (PDP), Plavšićkinog
Srpskog narodnog saveza (SNS), Radišićeve Socijalističke
partije (SPRS), Dodikove Stranke nezavisnih socijaldemokrata (SNSD),
Zubakove Nove hrvatske inicijative (NHI) i Halilovićeve
Bosanskohercegovačke patriotske stranke (BPS), Abdićeve
Demokratske narodne zajednice (DNZ) i Demokratske stranke
penzionera (DSP). Taj "bučkuriš", u kojem su
socijalisti, kršćanski demokrati, unitaristi, abdićevci,
nacionalisti i socijaldemokrati, Lagumdžija misli okupiti pod
kišobranom tzv. Alijanse za promjene, koja bi u nešto
izmjenjenom obliku funkcionirala i u federalnom parlamentu. No
za sada može računati tek na bezrezervnu potporu NHI-a koji
u državnom parlamentu ima samo jednog zastupnika. Svi ostali
spremni su na pregovore sa SDP-om, a konačan dogovor mogao bi
sprečavati animozitet koji međusobno vlada među liderima
nekih stranaka koje SDP misli okupiti u "alijansi".
To se prvenstveno odnosi na lidera PDP-a Mladena Ivanića,
koji je u predizbornom, ali i u postizbornom razdoblju, vrlo
kritički govorio o političkom djelovanju Harisa Silajdžića
i njegove Stranke za BiH "Vrijeme je za BiH bez Silajdžića"
bio je jedan od omiljenih predizbornih slogana banjalučkog
profesora, čija stranka u državnom parlamentu sudjeluje s
dva zastupnika.
Banja Luka ne želi Silajdžića
Neće to, naravno, biti jedini problem s kojim će se
Lagumdžija susresti u svojim pokušajima da bez tri narodnjačke
stranke formira stabilnu parlamentarnu većinu na državnoj
razini. Silajdžić među potencijalnim partnerima u "alijnsi"
ima još žestokih političkih neprijatelja. To su prvenstveno
Fikret Abdić i njegova DNZ, te Plavšičkih SNS. Uz to,
izrazite liderske ambicije Harisa Silajdžića, mogle bi biti
jedan od uzroka sukoba sa, također liderski nastrojenim
Zlatkom Lagumdžijom. Nema dvojbe da Lagumdžija, pozivajući
se na izborne rezultate, želi voditi glavnu riječ u
"alijansi za promjene". Ta činjenica, kao i ogromne
razlike među strankama koje nastoji udružiti protiv narodnjačkih
stranaka, mogle bi imati potpuno suprotan učinak, odnosno
priklanjanje nekih od "malih stranaka" narodnjačkom
bloku. I pored ispijanja zasjedničkih kava Silajdžić nije
dao pristanak na ulazak svoje stranke u spomenutu alijansu.
Svjestan svog postizbornog značaja, on se odlučio postaviti
set uvjeta eventualnim političkim partnerima, ali što je
mnogo zanimljivije, međunarodnoj zajednici Silajdžić je
postavio konkretne rokove za povratak izbjeglih, dokidanje
parainstitucija, uspostavu javnih korporacija, provedbu odluke
Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti... i mnoge druge procese.
Od ispunjenja ovih zahtjeva, kaže Silajdžić, ovisit će
sudjelovanje Stranke za BiH u izvršnoj vlasti. Naravno, on je
svjestan da se većina ovih zahtjeva odnose na međunarodnu
zajednicu, ali želi i na taj način testirati njihovu volju
da uklone narodnjačke stranke s vlasti. Pomoći ću vam, ali
samo ako ispunite moje uvjete, poruka je koju je Silajdžić
uputio glavnim centrima odlučivanja u međunarodnoj
zajednici. Za razliku od Silajdžića, Krešimir Zubak ne
postavlja nikakve uvjete. Njegova stranka pristat će, čini
se, na sve, samo da što bolje profitira sa svojih 2 posto
osvojenih glasova. NHI stoji čvrsto uz SDP, a iz dosadašnjih
Zubakovih istupa da se zaključit kako će ova stranka
pristati na "mrvice" pri raspodjeli vlasti u
alijansi, iako joj neće biti mrsko svojim kadrovima popuniti
SDP-ov kronični nedostatak Hrvata, koji bi mogli zasjesti u
tijela izvršne vlasti. Na mnogo manju poslušnost Lagumdžija
može računati kod stranaka iz Republike Srpske. Prve izjave
čelnika Socijalističke partije i PDP-a govore da bi ove
stranke u Narodnoj skupštini Republike Srpske, ali i u državnom
parlamentu, mogle koalirati sa SDS-om, koji je s 40 posto
glasova najjača stanka u manjem bosanskohercegovačkom
entitetu. U tom slučaju, "alijansa za promjene",
kada je barem o državnoj razini riječ, ne bi imala nikakvih
šansi za uspjeh.
Tajni pregovori Jelavića i Burryja
Na odnos snaga u državnom, kao i u federalnom parlamentu,
značajno bi mogla utjecati i odluka OESS-a o uklanjanju
trojice zastupnika HDZ-a. Prema neslužbenim, ali prilično
pouzdanim informacijama, lider HDZ-a Ante Jelavić susreo se s
voditeljem Misije OESS-a, Robertom Burryjem, kako bi pokušali
na obostrano zadovoljstvo "izgladiti" nesuglasice
nastale promjenom izbornih pravila, održavanjem referenduma i
oduzimanjem mandata HDZ-u. No, naš izvor tvrdi da nikakav
napredak na ovom sastanku nije postignut i da su obojica
ostala na svojim dosadašnjim pozicijama. Ove informacije idu
u prilog tvrdnji da će i konstituiranje vlasti na federalnoj
razini biti vrlo sporo i mučno. SDP i u Zastupničkom domu
Federacije BiH ima nakanu okupiti natpolovičnu većinu, koja
bi nadjačala narodnjački SDA-HDZ blok. Prema izbornim
rezultatima, SDP će u Zastupničkom domu federalnog
parlamenta imati 37 od 140 zastupnika SDA i HDZ stranke s
kojima SDP ne želi ni pod kojim uvjetima surađivati, imaju
zajedno 63 zastupnika. Ukoliko misli nadjačati narodnjački
blok SDP će morati privoljeti na suradnju Stranku za BiH i
desetak drugih stranaka koje imaju po jednog ili dva
zastupnika u federalnom parlamentu. Uz DNZ, DSP i BPS, tu su
još HSS, Republikanci, GDS,LDS, Stranka penzionera F BiH i
Bosanska stranka. Uz 63 zastupnika SDA i HDZ, SDP sigurno ne
može računati ni na potporu po jednog zastupnika HKDU-a i
HSP-a u federalnom parlamentu. Tri narodnjačke stranke imaju
dosta podudarne stavove kada je u pitanju formiranje izvršne
vlasti. Predsjednik SDA, Alija Izetbegović, već je izišao s
prijedlogom o "reprezentativnim vladama" koji
podrazumijeva proporcionalno sudjelovanje svih značajnijih
stranaka u izvršnoj vlasti na svim razinama. Ovakvim
stavovima blisku su u čelnici SDS-a, po kojima bi izborni
rezultati, odnosno volja birača, bili kriterij za
pozicioniranje određene stranke u izvršnim tijelima vlasti.
Pri tome, SDS ne odbacuje suradnju niti s jednom stankom u
Republici Srpskoj ili Federaciji BiH.
Građanski neposluh HDZ-a?
Što se, pak, HDZ-a tiče, situacija je umnogome specifična.
Ova stranka je još uvijek jedini ozbiljan reprezent volje
hrvatskog biračkog tijela u BiH. Nema dvojbe da je jedan broj
hrvatskih glasača svoj glas na izborima dao drugim hrvatskim
strankama ili strankama tzv. građanske orijentacije. No,
ogromna većina pripadnika najmalobrojnijeg naroda u BiH,
ipak, se i na ovim izborima odlučila za HDZ. Eventualni
neulazak ove stranke u izvršnu vlast na razini države ili
Federacije BiH mogao bi dovesti u pitanje faktičko
funkcioniranje Federacije kao entiteta. Prije svega jer HDZ
ima natpolovičnu većinu u Hercegbosanskoj i Zapadnohercegovačkoj
županiji vlast nije moguće formirati bez HDZ-a. Znaju to i
predstavnici međunarodne zajednice, pa je teško vjerovati da
će i pored silne želje da HDZ isključe iz sfera odlučivanja
u Federaciji i državi BiH, zanemariti opasnost od vrlo
vjerojatnog "neposluha" vlasti u pet županija
|
