|
POSLJEDICE
KRŠENJA USTAVA BIH
1.
Bosna i Hercegovina
Inspirirani univerzalnom
Deklaracijom o ljudskim pravima , međunarodnim ugovorima o građanskim, političkim,
gospodarskim, kulturnim i društvenim pravima
te Deklaracijom o pravima lica koja pripadaju nacionalnim, etničkim, vjerskim i jezičnim manjinama a
sukladno temeljnim principima dogovorenim, uz potporu međunarodne zajednice,
08.09.1995. godine u Ženevi i
26.09.1995. godine u New
Yorku politički predstavnici triju
konstitutivnih naroda u Bosni
i Hercegovini postižu
suglasnost oko temeljnog državnog akta ( Ustava).
Zasnovan na poštovanju ljudskog digniteta, slobode i
jednakosti a posvećen miru, pravdi, toleranciji i pomirenju Ustav je sastavljen 21. studenog 1995. godine u Daytonu
te je sastavni dio Daytonskog mirovnog sporazuma ( njegov Aneks 4). Uz političke
predstavnike triju konstitutivnih naroda koji žive u Bosni i Hercegovini isti
su supotpisali predsjednici Republike Hrvatske i SR Jugoslavije te predstavnici
međunarodne zajednice
Definirana
kao demokratska država koja
će funkcionirati sukladno Ustavu i
zakonima a prema rezultatima slobodnih i višestranačkih izbora ( član 1, točka
2 Ustava BiH ), u kojoj žive
tri jednakopravna naroda (Srbi, Bošnjaci, Hrvati ), Bosna i Hercegovina
je sastavljena od dva entiteta, Federacije Bosne i Hercegovine ( FBiH ) i
Republike Srpske ( RS)
2. ENTITETI
Federacija
Bosne i Hercegovine sastoji se od
deset Županija u kojima žive Bošnjaci i Hrvati
kao dva konstitutivna i
jednakopravna naroda ( član 1, točka
1 Ustava FBiH)
a Republika
Srpska definirana je po Ustavu RS, kao Republika Srpskog
naroda.
Odlukom Ustavnog
suda BiH o konstitutivnosti i jednakopravnosti
svih triju naroda na čitavom prostoru Bosne
i Hercegovine stavilo je pred Entitetske parlamente obvezu o usklađivanju
entitetskih ustava sa ustavom BiH.
2.2. ZAKONODAVNA VLAST
Sukladno članku 4 Ustava BiH Parlamentarna
Skupština BiH sastoji se od dva doma: Doma naroda i Zastupničkog doma.
Dom naroda , sukladno članku 4 točka 1 Ustava
BiH, sastoji se od 15
zastupnika, i to dvije trećine iz F BiH
( pet Hrvata i pet Bošnjaka) i jedne trećine iz RS (5 Srba).
U članu 4, točci 1 a Ustava BiH jasno
stoji da će hrvatski
zastupnici u
Dom naroda BiH iz F BiH biti izabrani od strane hrvatskih zastupnika u
Domu naroda Federacije Bosne i Hercegovine.
Naprijed pomenuta točka 1 a , članka 4 Ustava BiH, zagarantirala je to
pravo i za druga dva konstitutivna naroda, kad se tiče ostvarivanja prava
izbora svojih predstavnika u Dom
naroda BiH.
Sukladno Ustavu Republike
Srpske, osnovno zakonodavno tijelo je jednodoma Skupština RS-e. Ustavom
RS-e nije predviđen Dom naroda kao korektiv očuvanja nacionalnih interesa
drugih dvaju konstitutivnih naroda Hrvata i Bošnjaka.
Temeljno
zakonodavno tijelo u F BiH je
dvodoma skupština koja se sastoji
od Zastupničkog doma i Doma Naroda
FBiH.
Temeljem
članka 6, stava 2, poglavlje 4 Ustava F BiH
federalni Dom naroda sastoji se od trideset bošnjačkih i trideset
hrvatskih zastupnika kao i
zastupnika drugih naroda sukladno participiranju istih
u Županijskim skupštinama.
Članak
8 istog poglavlja
propisuje da
broj zastupnika koji se za Dom
naroda bira u svakoj županiji
razmjeran je nacionalnom sastavu pučanstva županije a taj broj odgovara, što
je više moguće, nacionalnom sastavu dotične Županijske skupštine. U Domu
naroda mora biti najmanje jedan predstavnik Hrvata, Bošnjaka ili drugog naroda
iz svake županije koje
imaju barem jednog takvog
zastupnika u svom zakonodavnom tijelu. Bošnjačke, Hrvatske i druge zastupnike
iz svake županije biraju odgovarajući zastupnici u zakonodavnim tijelima dotičnih
županija.
3.
Odluka OESS-a o konstituiranju i sastavu Doma naroda FBiH
i posljedice koje mogu proizići
Memorandumima
od 30.09.2000 godine i
06.10.2000.godine, upućenim Privremenom povjerenstvu za izbore, misija
OESS-a u BiH donijela je propise
koja reguliraju konstituiranje Doma naroda FBiH te formulu za raspodjelu
zastupničkih mjesta u Domu narode FBiH, po nacionalnosti.
Narečeni propisi uzeti su iz nacrta izbornog zakona kojeg su predložili
predstavnici međunarodne zajednice a
zakonodavna vlast odbila usvojiti jer je isti protivan nekim rješenjima iz
Ustava BiH i entitetskih ustava.
-Ustav
BiH te odluka Ustavnog suda propisali su konstitutivnost sva tri naroda na čitavom
prostoru BiH. Misija OESS-a ,svojim
neprincipijelnim odlukama negira pomenutu trokonstitutivnost .
Naime, sama spoznaja da
Republika Srpska ima jednodomi parlament a Federacija BiH dvodomi sa Domom
naroda u kome zajedno sjede politički predstavnici
Bošnjaka, Hrvata i Srba, navodi na zaključak da su jedino Srbi konstitutivan narod u Bosni i Hercegovini dok
se konstitutivnost Hrvata i Bošnjaka ograničava samo na Federaciju BiH.
-Izbor
zastupnika (30 Bošnjaka, 30
Hrvata i 20 Srba) u Dom naroda F BiH iz sastava županijskih skupština temeljem
kriterija koji su u koliziji
sa propisanim u Ustavu FBiH (članak
6 i 8, stav 2, poglavlje 4).Naime, 20 Srpskih zastupnika u FBiH zadana je brojka
i nije vezana sa brojem zastupnika srpske nacionalnosti u Županijskim
zakonodavnim tijelima kako to predviđa članak 6,stav 2, poglavlje 4
Ustava F BiH.
-Nesrazmjernim
favoriziranjem zastupnika koji pripadaju
manjinskim narodima, u odnosu na
postotak njihovog participiranja
u zakonodavnoj
vlasti županije, protivno je članku 8, stav 2, poglavlje 4 Ustava F BiH.
POSLJEDICE
Ovakve odluke
OESS-a te očito kršenje Ustavnih normi otvaraju mogućnost
primjene izbornog inženjeringa i
to s ciljem majoriziranja
te nametanja izborne volje drugom konstitutivnom ali malobrojnijem
narodu. Ovakvim izbornim inženjeringom biti će ugrožen paritet u Domu naroda
FBiH te
narečenom tijelu uzeta mogućnost da bude korektiv vlasti.
Preglasavanje i majorizacija na štetu manjiskog naroda u Federaciji
isključuje mogućnost donošenja
odluka konsenzusom, te još više pogoršava i onako nezadovoljavajući položaj
Hrvata u Bosni
i Hercegovini.
Dalji
tijek događanja nije i neće biti u našim rukama. Političke i životne
standarde hrvatskom narodu u
Federaciji Bosne i Hercegovine nametao bi brojčano superiorniji narod a na
razini Bosne i Hercegovine pozicija hrvatskog naroda ovisila bi o volji
druga dva naroda te o
stupnju poštivanja Konvencija o zaštiti
manjinskih prava, od strane istih.
Izgradnjom
dva entitetska sustava vlasti građanskog
tipa u podređenu poziciju
stavljen je hrvatski narod u Bosni i Hercegovini. Višestoljetni
identitet i opstojnost hrvatskog
naroda na ovim prostorima jednim potezom moćnika
stavljen je pod znak pitanja.
KAKO
DALJE ?
Nije
ostalo puno otvorenih mogućnosti. Jedna od njih je pred nama.
SVEHRVATSKI NARODNI SABOR
koji se 28. listopada treba održati u Novom Travniku
trebao bi ponuditi odgovor na pitanje…..KAKO
DALJE ???
Ponuditi
odgovor nama, ponuditi odgovor predstavnicima
druga dva konstitutivna i jednakopravna
naroda u Bosni i Hercegovini te ponuditi odgovor predstavnicima međunarodne
zajednice.
Razgovori
i konzultacije o budućnosti i boljem životu na ovim prostorima se nastavljaju.
Obveza nam je, zbog nas samih ali i generacija
koje dolaze izgraditi
bolje i sigurnije sutra. Potpuno uvažavajući druge, jasno i odgovorno
definirajmo svoje ciljeve,
ne tražeći za sebe ništa što ne bi dali i drugima.
Recimo otvoreno:
- Kakvu Bosnu i Hercegovinu
želimo ???
|
