|
Uhicenje i
izrucenje trojice visokih casnika Armije BiH osumnjicenih od Haaškoga
suda za pocinjene ratne zlocine i najava novih optužnica i
uhicenja, medu srednjobosanskim Hrvatima primljena su mirno, bez
euforije kakvu su izražavali Bošnjaci prilikom obznanjivanja optužnica
podignutih protiv bosanskohercegovackih Hrvata. Ovo je za Hrvate
ocekivani slijed dogadanja, istina s velikim zakašnjenjem, a višekratni
dolasci haaških istražitelja u Srednju Bosnu u protekle dvije
godine i njihov interes za konkretne dogadaje, najavljivali su da bi
u Haag zbog zlocina nad srednjobosanskim Hrvatima mogle "velike
vojne ribe" iz reda Armije BiH. I to se konacno i obistinilo, a
Hrvati s pravom ocekuju, što je uostalom vec i najavljeno, da lista
s popisom osumnjicenih casnika Armije BiH i nije završena
generalima Enverom Hadžihasanovicem, Mehmedom Alagicem i brigadirom
Amirom Kuburom.
Medutim, veliku pozornost, pa i revolt kod srednjobosanske hrvatske
javnosti i Hrvata u BiH uopce, privukli su i izazvali neki postupci
federalnih i državnih dužnosnika iz reda Alijanse s kojom u vlasti
participiraju i neke, po povjerenju hrvatskog birackog tijela
minorne, a po dijelu vlasti koja im je pripala velike, stranke s
hrvatskim predznakom. A koliko i kako "vladaju"
predstavnici tih stranaka vidljivo je upravo iz tih postupaka koji
su iznenadili i uznemirili ponajprije srednjobosanske Hrvate.
Revolt zbog Alijanse
Naime, federalna je vlada isti dan kada je spomenuta trojka uhicena
izdala priopcenje u kojemu se istice kako sam akt optužnice znaci
pocetak sudskog postupka, ali ne i krivnju osumnjicenih. Jer, kaže
se u priopcenju, po opce prihvacenom pravnom principu svaka osoba se
smatra nevinom, dok se eventualna krivnja i odgovornost ne utvrdi
pravomocnom sudskom presudom. I tu ne bi bilo nicega spornog da se
takav odnos primjenjivao i za osumnjicene Hrvate. Za njih takvi
pravni principi kod bošnjackih politicara i u bošnjackim medijima
nisu važili i osumnjiceni Hrvati su bili i ostali ratni zlocinci,
ubojice, progonitelji... To se vidi i iz cinjenice da ni rijeci
isprike nisu docekali Pero Skopljak, Marinko Katava, Ivan Šantic i
Dragan Papic, Vitežani koji su nakon dragovoljne predaje i
odredenog vremena provedenog u haaškom zatvoru (Dragan Papic cak
830 dana - op. a.) oslobodeni svih optužaba. Rijeci isprike nije
docekala ni obitelj "zlocinca i progonitelja" Stipe
Alilovica, lažno optuženoga za zlocine u Ahmicima. A on je, naime,
13 mjeseci prije inkriminiranoga dogadaja s obitelji napustio BiH i
odselio u Nizozemsku gdje je nešto poslije i umro.
Trojicu casnika Armije BiH, generale Alagica i Hadžihasanovica i
brigadira Kuburu u vecernjim satima istoga dana kada su i uhiceni, u
zatvoru su posjetili federalni ministar pravde Zvonko Mijan i ovlašteni
odvjetnik federalne vlade Džemil Sabrihafizovic i upoznali ih sa
spremnošcu Vlade za pomoc kako bi pred Haaškim tribunalom dokazali
svoju nevinost.
Lagumdžija obecao pomoc
Pomoc njima i njihovim obiteljima, u telefonskom razgovoru pred
odlazak za Haag obecao je i predsjedatelj Vijeca ministara Zlatko
Lagumdžija. U vladinu se priopcenju takoder istice kako ce nadležni
organi Haaškom tribunalu i obrani optuženih na isti nacin uciniti
dostupnim sve dokumente i raspoložive dokaze kako bi se utvrdila
istina. Uz to, javno je u petak u Sarajevu obznanio novoimenovani
predsjedatelj Vijeca ministara BiH Zlatko Lagumdžija, federalna ce
Vlada, na prijedlog premijera Alije Behmena i ministra vanjskih
poslova (Zlatka Lagumdžije, op. a.) osumnjicenim osigurati
odvjetnike.
Takvo što hrvatski osumnjicenici i haaški zatocenici ni sanjati
nisu mogli, iako su se dragovoljno predali Haaškom tribunalu, a bošnjacki
su mediji pa i odredeni broj medunarodnih dužnosnika "na nož"
docekivali aktivnosti Hrvata u prikupljanju materijalnih sredstava
za obranu optuženih srednjobosanskih Hrvata i za život njihovih
obitelji. Jer, optuženi se Hrvati doživljavaju i tretiraju kao
neprijatelji, kao borci protiv BiH, dok su Alagic, Hadžihasanovic i
Kubura njihovi, njima treba pomoc, za njihovu cast i obranu se treba
boriti.
Sve je jasno
Zar i takvi postupci i takav razlicit odnos prema osumnjicenima i
optuženima za ratne zlocine ne govori jasno tko je tko u ovoj državi
i tko u njoj vlada. Naime, hrvatski dužnosnici u federalnim i državnim
tijelima vlasti, Križanovic, Grabovac, Zubak, Filipovic, Šimic,
Komšic, Anic... "mudro" šute. Znaci odobravaju takve
postupke ili se, pak, boje mocnog Zlatka Lagumdžije, ministra
vanjskih poslova BiH, predsjedatelja Vijeca ministara BiH i
predsjednika Socijaldemokratske partije (SDP-a) i uz sve to zašticenog
skutima americkog veleposlanika Tomasa Mullera. No, svejedno je je
li u pitanju odobravanje ili strah. Jer, za Hrvate su posljedice (i
nepravda) iste.
|