DOKUMENT I SPOMENIK GENOCIDU U SRCU EUROPE
IZMEDJU 1992. I 1994.
Na predstavljanju drugog dopunjenog izdanja knjige
"Zločin s pečatom" autora Ivica Mlivončića održanog
u Splitu 26, Mostaru 27. rujna, te Frankfurtu 11.listopada
2001. Fra Andrija Nikić kaza sljedeće:
U v o d
Vec dulje vremena prebirem knjigu Zlocin s pecatom, Mostar
2001. i
razmisljam tko je inicijator ovim zlocinstvima izvedenim nad
hrvatskim
narodom? Kada je zapoceo zrtvoslov hrvatskog naroda na njegovim
stoljetnim prostorima? Gdje je zrtvenik hrvatskom narodu? Zasto je
to trebalo ciniti?
To je, cini se, morilo i Ivicu Mlivoncica pa je napisao knjigu,
koja je vec dozivjela drugo prosireno i popravljeno izdanje.
Veceras predstavljam to drugo izdanje knjige poznatog spisatelja i
novinara Ivice Mlivoncica. Knjiga nosi naslov: Zlocin s pecatom.
Genocid i ratni zlocini muslimansko-bosnjackih snaga nad Hrvatima
BiH (od 6. listopada) 1992.- (do 18. ozujka) 1994. Mostar, 2001.,
str. 392. Ovo je dokument i spomenik hrvatskim zrtvama, koje su
mucili i ubili muslimani u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1994.
godine. Po svom sadrzaju Zrtvoslov ce pronaci mjesta u svakoj
kulturnoj instituciji i biti najprisutnija i najcitanija knjiga
danasnjeg hrvatskog pucanstva Bosne i Hercegovine i njihovih
potomaka, jer zrtve poimenicno upisane u ovoj knjizi glasno i
poimenicno
ponavljaju: <Mozes me ubiti, ali rodit ce se jedan tko ce to
zapisati!>.
Nasao se, evo, Ivica Mlivoncic koji je prikupio dostupne podatke o
genocidu nad hrvatskim narodom u Bosni i Hercegovini. <U svom
istrazivanju, pise autor, sluzio sam se vlastitom dokumentacijom,
podacima za novinarskih obilazaka Bosne i Hercegovine, posebno
rodnog Varesa, Mostara, Kraljeve Sutjeske, Rame, Nove Bile,
Fojnice, Bugojna. Drugi dio podataka iz novina, tjednika i
mjesecnika, koji su izlazili u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, a
posebno Slobodna Dalmacija, Nedjeljna Dalmacija, Vjesnik, Vecernji
list, Horizont, Svjetlo rijeci, Ckrva na kamenu, Krsni zavicaj,
Una, BiH
ekskluziv, Dani, Slobodna Bosna, Ljiljan. Istrazivao sam
dokumentaciju Centra za istrazivanja i dokumentaciju u Mostaru,
federalne komisije za nestale u Mostaru, arhive zupanijskih sudova
u Mostaru, Livnu i Travniku, arhiv Odjela za patologiju Klinicke
bolnice Split. Manji dio podataka pronasao sam u crkvenim
arhivima.> (str. 10.) Osim u ovoj knjizi rezultate svojih
istrazivanja o ratnim zlocinima paravojnih i redovitih postrojbi
Armije BiH nad Hrvatima u BiH Ivica je izlozio 18. prosinca 1998.
godine u Den Haagu pred sudskim vijecem ICTY-ja (str. 18.).
1. Sadrzaj knjige
Drugo izdanje Zlocina s pecatom pocinje s proslovom u kome
autor upoznaje citatelje s prirodom rata u Bosni i Hercegovini,
motivima istrazivanja i pisanja knjige, metodologijom i predmetom
istrazivanja, te upozorava na zlocin s pecatom, iznosi kriterije
istrazivanja zlocina i zavrsava sa svrhom istrazivanja (str.
5.-18.). Potom knjiga zorno svjedoci o stradanju hrvatskog naroda
u opcinama: Capljina, Mostar, Jablanica, Konjic, Rama/ Prozor,
Uskoplje/Gornji Vakuf, Bugojno, Travnik, Nova Bila, Novi Travnik,
Vitez, Zenici, Maglaj, Zepce, Zavidovici, Busovaca, Fojnica,
Kiseljak, Kresevo, Visoko, Kakanj, Vares Tarcin, Sarajevo, -
vizualno je to sazeto na
tabelarnom pregledu broja zrtava i analizi (str. 281.- 288.)
Zanimljivi su
prilozi: Obredna mucenja i ubijanja (str. 289.- 291.), mit o
Armiji BiH
(293.- 297.), instrumentalizacija vjere i Crkve u sukobu Armije
BiH i HVO-a, (str. 299.-304.), kronologija rata i politickog
dogovaranja od travnja 1992. do 14. lipnja 1994. (str. 305.-
324.). Pogovor drugom izdanju i ilustracije slijede od 325. do
353. Navedeno bih podijelio na dva dijela - u prvom se opisuju
ratna stradanja u navedenim hrvatskim podrucjima, a u drugom
dijelu su statistike i sazeci popraceni reprodukcijama autenticnih
snimaka. Opis svake opcine s objavljenim podatcima ima svoju
posebnost.
Za razliku od prvog izdanja koje je imalo 276 stranica, ovdje su
dopisani dokumenti o Capljini i Sarajevu, zlocini vezani uz
seksualno nasilje, te logori i zatvori u dvadesetak opcina. Pred
sobom imamo Hrvatski zrtvoslov Obrambenog rata u Bosni i
Hercegovini 1992.-1994. godine po opcinama i mjestima, ali i
kronologiju ili regionalnu enciklopediju u kojoj je zbijena kratka
povijest hrvatskih opcina u Bosni i Hercegovini. Nakon citanje i
studiranja ove knjige, vec na pocetku mogu reci, Zlocin s pecatom
2001. ili Hrvatski zrtvoslov u Bosni i Hercegovini 1992.-1994. je
rezultat iskrenog rodoljublja, cvrste vjere, Bozjeg dara i upornog
rada Ivice Mlivoncica!
Ukratko, Zrtvoslov sa 392 stranice je svojevrsna enciklopedija o
Bosni i Hercegovini - zemlja, ljudi - statistike i stradanja - i
vrijeme.
Faktografsku gradu iz pouzdanih izvora, prate dokumentarne
fotografije s raznih podrucja i bojista. Privlacnost ove ukoricene
dokumentirane ratne kronike krije se u istancanom novinskom
umijecu da s istom pozornoscu u jednome danu zabiljezi u ratnoj
pogibelji i malog i velikog covjeka i sve one dokone, velike i
male, domace i strane politicke igrace, slijepe i gluhe
medunarodne (ne)pristrane promatrace krvavog rata u srcu Europe -
u srcu Balkana i domace politicke scene nasega vremena koji su
hrvatskim vitezovima pomogli da vojno skrse agresora.
Srpski agresori zapoceli su napadom na Ravno 21. rujna 1991.
osvajacki rat u Bosni i Hercegovini. Naime, s ciljem potpunog
ovladavanja dolinom Neretve te stvaranja taktickih pretpostavki za
napad na Ploce i Dubrovnik rezervisti i paravojne formacije iz
Srbije i Crne Gore bivaju rasporedeni u Mostaru, Stolac, Capljinu
i Ravno. Odmah pri dolasku spalili su hrvatsko selo Ravno na rubu
Popova polja a stanovnike protjerali. Ova agresija znacila je
pocetak otvorenog ratnog sukoba i na teritoriju BiH. Tadasnji
predsjednik Predsjednistva BiH Alija Izetbegovic, na upit novinara
o spaljivanju hrvatskog sela Ravno u Popovu Polju izjavljuje:
"Ovo nije nas rat". Isti Izetbegovic je 2. ozujka 2000.
godine izjavio da su bosnjacko-muslimanski zlocini nad Hrvatima
bili <rijetki slucajevi> (str. 9.). A Ivica poimenicno
navodi 1755 ubijena Hrvata, docim njihov broj je i visi. To
dovoljno govori o odnosu muslimana prema Hrvatima.
Treba se najprije prisjetiti: "da se hrvatski narod u Bosni i
Hercegovini
prvi organizirao politicki i vojno protiv srpskog agresora. Ta
njegova
organizacija bila je temeljem nastojanja da se odrzi kao
konstitutivan i
suveren narod u Bosni i Hercegovini" (1. izdanje, str. 6).
"Srbi su okupacijom velikog dijela Bosne i Hercegovine, pise
Mlivoncic, podjelu te drzave nagovijestili kao gotov cin i zato
nastojali pridobiti kljucne svjetske politicke cimbenike. Za
ostala dva naroda zelje li su ostaviti teritorij za koji oni nisu
bili zainteresirani ili ga nisu mogli osvojiti. To im je i
uspjelo, dakako u manjoj verziji, dogovorom i
sporazumom u Daytonu. Sredstvo podjele bilo je etnicko ciscenje,
blazi naziv za genocid najgore vrste koji je imao za svrhu progon
nesrpskog naroda i stvaranje cistih srpskih teritorija na
osvojenim podrucjima.> (str. 6) Nadalje, pise Ivica Mlivoncic:
"o karakteru ratnog sukoba izmedu Bosnjaka-Muslimana i Hrvata
u Federaciji Bosni i Hercegovini misljenja su jos uvijek
podijeljena. Cesto se zaboravlja da je taj sukob samo posljedica
srpske agresije na teritorij drzave Bosne i Hercegovine.> (str.
7.).
Dokumentirano-publicisticko djelo Zlocin s pecatom opsezna je
kronika Obrambenog rata koja donosi faktografsku gradu od 1992. do
1994. godine.
Izlozena publicisticka i arhivska grada, prema tome, nastoji
zaboravu
otrgnuti sve one vazne i manje vazne dnevne dogadaje iz kojih ce
povjesnicari kasnije izdvajati cinjenice, branitelje i graditelje
hrvatske
drzave i pridijevati im onu vaznost i ona mjesta koja ce im
dodijeliti
povijesna znanost objektivnim znanstvenim metodama. U knjizi se
nalaze dostupni podaci o zlocincima, koje bi trebao stici sud
pravde, ako ne u Bosni i Hercegovini onda u Den Haagu.
2. Zlocin s predumisljanjem
Korijen katolicke vjere i hrvatstva u Bosni i Hercegovini seze
duboko u proslost i natopljen je mucenickom krvlju brojnih
krscanskih ispovjedatelja vjere od najstarijih do najnovijih
vremena, tako da se dolazi do zakljucka kao da je Bog odredio da
se vjera na ovom kutku zemaljske kugle hrani, buja i cvjeta
natopljena krvlju. Zato su vjera i vjernost uocljivi znakovi koji
karakteriziraju Crkvu medu Hrvatima. Za uze podrucje - Hercegovinu
i Bosnu - moze se s pravom reci da je ovo Crkva mucenika, Crkva
svjedoka, Crkva
herojske vjere, da je ovdje vjera herojska... To su povijesni
znakovi koji oznacavaju pramen vjere na hercegovacko-bosanskom
podneblju. U knjizi fra Petra Bakule, I martirii nella missione
francescana di Erzegovina.. zapisao:
<Broj mucenika ubijenih od Turaka, najprije u Bosni a zatim u
Hercegovini tako je veliki, da i nam trebao registar samoga Boga,
koji ih je okrunio, da saznamo za sve. Dok oni koje mi znamo
sacinjavaju najmanji dio ubijenih na tisuce barbarskih nacina za
svetu vjeru.> Mlivonicic upozorava da je i u naslovljenom
vremenskom razdoblju (1992.-1994.) dzihad bio ovdje u svom
nasilnom obliku, u kolektivnom nasilnom pregnucu, oruzanoj borbi i
svetom ratu. S dzihadom na usnama islo se u borbu za prosirenjem
islama i rat protiv nevjernika (str. 13.).
U drugoj polovici 1992. dolazi do agresije Armije BiH na hrvatsko
podrucje Novog Travnika, a potom u pocetku 1993. i na ostala
podrucja Travnika, Zenice, Bugoja, Kaknja, Kraljeve Sutjeske,
Fojnice i drugih mjesta. Koliki su razmjeri stradanja hrvatskoga
pucanstva u doba muslimansko-hrvatskih
sukoba govori i podatak da su Srbi prognali 155. 040, tj. 29.34%
Hrvata, dok je tzv. Armija BiH prognala sa stoljetnih ognjista s
ovih prostora BiH 123.343 Hrvata, tj. 24,28%. Zbog ratnog stanja
sa slobodnih zona izbjeglo je 104.000 Hrvata, to jest 19.68%. Taj
sukob je omogucio Srbima da ovladaju sa cak 70 posto drzavnog
teritorija Bosne i Hercegovine. Time je narusena demografska slika
na stetu Hrvata, koji su bili ugrozeni na vlastitom prostoru. Tu
se najocitije pokazalo da je bit ratnog sukoba na tlu bivse
Jugoslavije, a posebice u Bosni i Hercegovini, borba za osvajanje
tudih teritorija i stvaranja 'Velike Srbije' (str. 5). Nadalje,
<velikosrpska agresija je uspjela prirodne saveznike u borbi
protiv agresora proizvesti u ljute neprijatelje>. U vrijeme
suboka iz BiH izbjeglo je ili prognano preko 150.000 Hrvata i oko
50.000 Bosnjaka-Muslimana (str. 8.).
3. Hrvatski i katolicki mucenici
Knjiga Zlocin s pecatom prepuna je dramaticnih prizora
Obrambenog rata hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. To je
spomenik ratnih i poratnih izvjestitelja koji prati stradanja
katolika i katolickih zdanja na prostoru veceg dijela Bosne i
Hercegovine za vrijeme Obrambenih ratnih razaranja.
Slovom i slikom autor je zabiljezio i ono sto je tako vezano uz
covjeka -njegove svetinje. Slikopisi svjedoce o mucenickom
razdoblju suvremene hrvatske povijesti. U Zrtvoslovu su
prikupljeni podatci o masakriranju osoba jer su pripadale
hrvatskom narodu i Katolickoj crkvi. Masakr je pratilo razaranje
sakralne bastine za vrijeme Obrambenog rata u Bosni i Hercegovini
od 1992. do 1994. Rusenja stoljetnih bogomolja dovoljno govore o
motivaciji, strategiji i postupcima pocinitelja. Ni u ovome ratu
nije se postivala odredba rimskog prava de laesione sepulchri
(str. 5.).
Sumarni i tabelarni pregled odnosi se na 23 opcine i donosi
podatke o: 1.051 ubijenih civila, te 644 ubijenih pripadnika
HVO-u. Tako je ukupno ubijeno 1.755 Hrvata. Seksualno nasilje je
izvrseno nad 60 prijavljenih osoba.
Logori su postojali na 70 mjesta i u njima zatoceno 9.303 Hrvata.
S
navedenih podrucja od 1992. do 1994. izbjeglo je ili prognano
152.950 Hrvata (str. 282.-284.). Zalosna je to, ali istinita
konstatacija!
Poznato je: sva tri naroda su zrtve rata, ali ne u istoj mjeri ni
na isti
nacin (str. 16. i 326.). Hrvatski narod u BiH u svojoj
visestoljetnoj
povijesti strasno je patio. Uzasna je za njega bila 1463. godina,
kada je turskim osvajanjem i sirenjem islama ubijena njegova
samostalna i tada medunarodno priznata drzava. Trpio je hrvatski
narod zlodjela politickog, etnickog i vjerskog nasilja nad sobom u
proslosti. Kao i u ovome ratu u BiH.
(usp. str.326.). U knjizi Zlocin s pecatom opisuje se genocid u
srcu Europe izmedu 1992. i 1994. Usprkos bosnjacko-muslimanskih
navala, hrvatski mucenici porucuju preko svoje djece i
nasljednika: <Kao Hrvati Herceg-Bosne cuvat cemo i necemo
nikada zanijekati biolosku, povijesnu, kulturnu i vjersku
ukorijenjenost u hrvatsko narodno bice>.
Z a k l j u c a k
Zlocin s pecatom 1992.-1994. Ivice Mlivoncica vise je od pukog
slaganja isjecaka novinskih izvjestaja s hrvatskih ratista, jer
joj popratna obrada dokumentacije publicisticke grade u knjizi
daje izvrsnu ponudu izvora za svako daljnje ozbiljnije bavljenje
hrvatskim drustvenim i politickim procesima u BiH kroz nepune
dvije godine. U dilemi pisanja ili ne pisanja o ratnim zlocinima
Mlivoncic se odlucio <da sve treba staviti na svoje mjesto>
s ciljem: >iznijeti cinjenice, okupiti ih na jednom mjestu i
dokumentirati.> (str. 325.) U tome je autor uspio, tako da ova
knjiga ima neprocjenjivu vrijednost. Ona je dokument o genocidu
nad hrvatskim narodom u Bosni i Hercegovini od strane muslimana i
spomenik ubijenim. U knjizi ce ljubitelji povijesti hrvatskih
prostora i hrvatskog naroda pronaci jedinstvene podatke, saznati
poimenicni broj ubijenih Hrvata - mucenika za slobodu i dom, te
saznati da je cijela Bosna i Hercegovina u Obrambenom ratu bila
zrtvenik na kome su do konca drugog tisucljeca Hrvati zrtvovani.
Knjiga je potresno svjedocanstvo o jos jednom genocidu u srcu
Europe na pragu treceg tisucljeca, tocnije izmedu 1992.- i 1994.
godine. Ta knjiga zasluzuje istaknuto mjesto u svjetskoj riznici
svjedocanstava u borbi za prava hrvatskog naroda u Bosni i
Hercegovini. Iako Zrtvoslov treba jos dopuniti, na sto upozorava i
sam autor: <jer arhivi su jos uvijek strogo zatvoreni prema
drugom narodu i istrazivacima iz drugih naroda< (str. 326.),
ipak on svjedoci o genocidu nad hrvatskim pucanstvom u vecem
dijelu Bosne i Hercegovine - posebno o etnickom ciscenju u
opcinama Vares, Kakanj, Maglaj, Zavidovici, Bugojno, Zenica,
Travnik, Konjic i Jablanica (str. 327.), ali i o hrabrim
nasljednicima drevnih Hrvata. Tako je Ivica njima srocio dokument
koji postaje spomenik aere perennius.
Neka se zna, Ivica Mlivoncic bio je prisiljen u ratnoj pogubi
postati ratnim i politickim izvjestiteljem obespravljenih pa mu
valja vjerovati i poslusati njegove poruke, a da ih jezicna
barijera ne bi sprijecila da stignu do srca svakog covjeka -
potrebno je ovu knjigu prevesti na poznatije, ako ne i sve
svjetske jezike.
Na koncu, izrazavam zahvalnost Ivici Mlivoncicu za sav napor, koji
je ulagao kao terenski reportet, kao i tijekom sastavljanja i
objavljivanja navedene knjige koja je evo dozivjela dva izdanja. I
na taj nacin pisac je izrazio svoju ljubav prema povijesti
hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. To isticem poticuci
poznatog novinara i pisca Ivicu Mlivoncica da nastavi posao koji
zna raditi.
