Nakon što je 24. studenog njemački veleposlanik u Bosni i Hercegovini Hans Jocjen Peters uputio pismo biskupu mostarsko-duvanjske i upravitelju trebinjsko mrkanjske biskupije dr. Ratku Periću, u kome je, međuž ostalim naveo kako je njegova Vlada "zabrinuta zbog nepovoljnog razvoja odnosa posljednjih tjedana između HDZ-a, stranke kojoj su Hrvati u ovoj zemlji većinom glasova povjerili zastupanje svojih političkih interesa, i međunarodne zajednice", dr. Perić otpisao je njemačkom veleposlaniku. Zbog blagdanskih datuma, zanimljivosti pisma i značaja adrese s koje je upućeno, pismo dr. Perića objavljujemo u cijelosti:

 

Gospodine Ambasadore!

  Iskreno vam zahvaljujem na plsmu od 24. studenoga ove godine. Odgovaram na nekoliko vaših misli koje mi se osobito čine vrijednima.

Pišete: 'Meni bi bilo drago, ako bi se nekada ukazala prillka da o ovim teškim i bolnim pitanjima, koje ste otvoreno nagovijestili, razgovaramo lično u duhu povezanosti moje zemlje sa hrvatskim narodom ".

Vjerujem, Ambasadore, da će se, ako Bog da, ukazati takva prilika i da ćemo je iskoristiti u razgovorima i o ovim pitanjima i o vedrijim temama. Ali čini mi se da bi bio moralan propust ne odgovoriti i napismeno na ovakav Vaš sadržajan list, na koji se, evo, osvrćem i ujedno Vam želim izraziti najbolje želje za skorašnje blagdanske svečanosti.

'Moja vlada - piše u pismu - a i ja osobno duboko smo zabrinuti radi nepovoljnog razvoja odnosa posljednjih tjedana između HDZ, stranke kojoj su Hrvati u ovoj zemlji većinom svojih glasova povjerili zastupanje svojih političkih interesa, i međunarodne zajednice ". I dodajete kako želite otvoreno reći da ne smatrate 'da je svaka odluka koja je u zadnje vnjeme donesena s obje strane najbolja ".

Svaki će se razborit čovjek s Vama u najvećoj mjeri složiti. Ali se onda čudim i pitam, a evo i Vas pitam: zašto se odluka HDZ a, koja na primjer nije 'najbolja" - sankcionira, a nesretna odluka međunarodne zajednice - kanonizna? Ako se hrvatske zastupnike zbog takve odluke politički protjeruje i smjenjuje, zar ne bi međunarodna po istom kriteriju pravde, trebala protjerati i smijeniti i svu onu družinu nepravednu koja je donosila takve naopake odluke? Vaša me rečenica potiče na ovakvo razmišjanje o pravdi.

Što je to pravda?

Sv. Augustin rekao je veliku misao pnje 1 600 godina: Remata itague iustitia guid sunt regna nisi magna latrocinia - "Odmakne li se pravda, što su kraljevstva ako ne velike razbojničke družine" (De Civitate Dei, 4,4). Tko se bori za pravdu, taj se bori da kraljevstva ne budu razbojstva - latracinia. Na ovim prostorima, kao i na tolikima drugima po Europi i svijetu, stoljećima su cvala razbojništva. Jedno se događalo i u razdoblju od 1991. do 1995. Jedni su bili agresori; drugi su bili u obrani, pa su počinjena razbojstva u agresiji ali i u obrani, iako im baš zbog toga sama kvalifikacija ne može biti uvjek ista. Prestalo se napokon s time, i svi smo odahnuli. I zahvalni onima koji su sprječili daljnje krvoproliće. Navijali smo za demokraciju Zapada da nas povede sigurnim i pravednim putem u budućnost. Onda se dogodio Dayton, o čemu sam Vam prošli put pisao, uključujući; naravno, preddaytonski Washington i postdaytonske Bečke primjene i promjene Daytona. Na tom se Daytonu Republika Bosna i Hercegovina razrepubličila: 'Republika Bosna i Hercegovina, čiji će službeni naziv od sada biti Bosna i Hercegovina; nastavlja svoje pravno postojanje... "(Daytonski Ustav BiH, čl. 7.1). Ona je bila Republika kao i druge Republike u bivšoj Jugoslaviji. I te su Republike postale države u novom poretku. Jedino je Bosni i Hercegovini oduzetnaslov Republike i međunarodno pričvršćen uz "srpski entitet" čak i sa srpskim nacionalnim naslovom, koji je nastao u vrijeme ovoga rata. «Republika Srpska». Ne znam mislite li, poštovani Veleposlaniče, i na to kada biranim riječima kažete: da je vrijeme pokazalo da je "ovaj sporazum sa kompliciranom državnopravnom strukturom, koja se nameće Bosni i Hercegovini, daleko udaljen od toga da bi bio bez pogreški".

Ali sada se pitamo: Ako je, prema međunarodnom kriteriju, pojam te 'Republike" pravedan naslov, zašto se isti kriterij ne primijeni i na drugi narod? I hrvatski je narod imao Republiku u ratu. Ali Hrvatima je oduzet naslov i udarilo se na Hrvatsku Republiku u BiH svim raspoloživim sredstvima, od Washingtona nadalje. Udarilo se, velrim, na sam naslov koji se više ne smije ni spomenuti a kamoli na nj pozvati i za nj demokratski boriti. I ono što jednomu narodu međunarodna velikodušno na tanjuru poklanja, to drugi narod ne smije ni u snu sniti, a radi se isto tako o konstitutivnom narodu, i to povijesno najstarijemu na ovim prostorima. Drugo, još u Washingtonu 1994. bilo je predvideno da s uspostavi konfederacija između Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske. To je valjda trebalo tako zalijepiti oči da se mirno dokine HR HB. Danas je i o jednome i o drugome gotovo kažnjivo i mlsliti kamoli pisati. Tako se malobrojni hrvatski narod u BiH našao bez vlastita pravnog ustroja i pomoći iz Hrvatske. Prepušten samomu sebi, međunarodnoj koja mu se do sada pokazala u najmanju ruku nesklonom. Od 1995. godine nad hrvatskim se narodom u Bosni i Hercegovini izvodi politički latracinium do dana današnjega. U toj su funkciji i pojedini predstavnici međunarodne zajednice koja zauzeto pušta da se 'Republika Srpska" do kraja srbizira, dok nasilno provodi svoju antihrvatsku politiku obaranjem hrvatskih političara, deložacijama prognanika, predizbornim nepravednim uputama, nametanjem raznih programa koji duboko zadiru u kulturu hrvatskoga naroda, oduzimanjem zakonitih glasova, nepriznavanjem rezultata zakonski stečenih, formiranjem zastupničkoga doma bez hrvatskih predstavnika kojima je narod povjerio zastupništvo svojih političkih interesa itd.

Rimski pravnik Domicije Ulpijan definirao je pravdu prje 1800 godina: constans et perpetua voluntas ius suum cuique tribuendi "neprekidno i trajno nastojanje da se svakomu dadne njegovo pravo" (Digesta, 1, 1, 10). Vjerujem da je Gospodin Isus još praktičnije opisao pravdu: 'Podajte caru carevo, a Bogu Božje" (Mt. 22,21). A, gle paradoksa! Upravo je toga Isusa carev prokurator nepravedno osudio na smrt! Nažalost, hrvatski je narod nadavao caru i carevima, preko svake mjere, kroz stoljeća mnogo, do suvremenoga međunarodnoga cara i njegova prokuratora u Sarajevu (imamo malo manjega prokuratora i u Mostaru!). Ali kad takvi carevi počnu preuzimati prerogative Božje, pa se vladati kao bogovi s "daytonskom bibijom" pod pazuhom, ignorirajući i najosnovnije pravo i pravdu koja je usadena u svakoga čovjeka, prema tomu u hrvatskoga, i u hrvatski i katolički narod, onda u takvu narodu provre slobodarska krv i ponos i spreman je demokratski skinuti nasilnika s ramena!

Što je to Haaški sud? U taj okvir djeljenja ovozemaljske carske pravde ulazi i 'haaški tribunal za kazneni progon osoba odgovornih za teška kršenja međunarodnoga humanitarnog prava počinjena na teritonji bivše Jugoslavije"od 1991. To bi trebao biti sud najviše pravde ­sumna justitia, a postaje sve više i više summa iniuria - moćno politikansko sredstvo u rukama međunarodne zajednice koja želi provesti nametnute odluke Daytona. Svaki će pošten Hrvat u Bosni i Hercegovini; u Hrvatskoj i u svijetu sadašnje postupke Haaškoga suda i njegove optužbe smatratl dvorom koji se urotio ne samo protiv Hrvata koje treba nasilno zbiti u Federaciju BiH gdje bi izgubili svoj identitet nego i Hrvatsku upotrijebiti kao sredstvo ucjene njezinih istaknutih građana, što već duže traje. Ne samo kao sredstvo, Hrvatska se danas optužuje, želeći je valjda kriminalizirati i tako zbrisati s karte svijeta? Takav se dojam stječe već i iz samih pitanja zaštićenom svjedoku, koja se ovih dana čitaju po novinama koje Haaški sud sub poena progoni; uključujući i to pod svoj komplicirani naslov Ubi nam gentium sumus? I hoće li međunarodna odgovarati pred međunarodnom za zločine u međunarodno zaštićenoj Srebrenici; kad su već davno zaboravljeni Dresdeni i Hiroshime?

Što je to hrvatska Deklaracija, ­Hrvatski narodni sabor - hrvatski referendum?

Osobno smatram - a valjda tako i gotovo cjelina hrvatskoga naroda - da je hrvatski zahtjev za ostvarenjem ljudsklh i narodnih prava i građanskih sloboda s pomoću referenduma i Hrvatskoga narodnoga sabora ­moguć zakonit I pravedan čin. U svakoj se državi na ovome smjetu - koja ne želi bitl razbojnička družina ­referendum smatra juridičkim institutom koji s pomoću manifestacije direktne demokracije, pozivajući narod na glasovanje, koregira odluke parlamenta, u ovom slučaju nepravedne odluke ili "pogreške" - kako Vi kažete – ­međužnarodne zajednice. Hrvati su 1992. godine bili pozvani na referendum za samostalnu državu Bosnu i Hercegovinu, I odazvali se. Izašao je i muslimanski narod, Samo se najveći dio Srba nije pojavio na referendumu. Je li im zato kao nagradu daytonska družina dodjelila polovicu BiH kao 'Republiku Srpsku "? U prvom je redu hrvatskom narodu prekipjelo, a onda, razumije se, i najodgovornijim hrvatskim predstavnicima, kroz ovlh desetak godina a ratne, pravne i političke degradacje u BiH. Zato im 2000. godine nije preostao drugi pravedan put nego pozvati narod na referendum. I narod je donio odluku - u pravom smislu prebis scitum - 'narodna odluka ; kojom želi svoju Deklaraciju o pravima i .slobodama ostvariti s pomoću pravne institucije Hrvatskog narodnoga sabora. Boriti se protiv takva referenduma, protiv Deklaracije, protiv Hrvatskoga narodnoga sabora može samo onaj koji se više uzda u uspjeh vlastitoga političkoga latrociniuma negoli u neprekidno i trajno nastojanje da se svakomu dadne njegovo pravo!" Boriti se protiv tih institucija, znači boriti se protiv hrvatskoga naroda. A zar međunarodnoj ne bi bilo bolje i ljudski logično da se na ovim bosansko­hercegovačkim prostorima ponaša tako. Ona, popu J. V. Dž Staljina, tvori i zbori: ne želim da me vole, hoću da me se boje. Od najveće većine hrvatskoga naroda postigla je to da je ne samo ne poštuje, a još manje voli nego je se nimalo ni ne boji; pa koliko god staljinistički prijetila i naprečac donosila svoje političke odluke koje je kompromitiraju!

Gospodine Ambasadore, Vi biste mogli u ime one "povezanosti" vaše zemlje s 'hrvatskim narodom" - kako završavate svoje pismo - vi kao Veleposlanik, vaša Vlada i Država kao moćna europska velesila poraditi na tome da se pravda svjesno promovira ne samo u Mostaru, nego još više u Sarajevu a najviše u Banjoj l.uci! Bilo bi to opće dobro za Katoličku Crkvu i njezine vjernike, opet najviše iz hrvatskog naroda. l, drugo, osobno vas molim, u ime spomenute "povezanosti" Vaše države i hrvatskoga naroda, da pomognete Hrvatima u BiH da dođu do svojih sveukupnih prava i sloboda koje priliče jednomu modernom civiliziranom narodu, koji želi ostvariti ono što je referendumom glasovao! To je Njemačka moćna učiniti, ako je još k tomu u njoj i constans voluntas.

Približavaju se božićni blagdani, kada mi kršćani slavimo Rođendan, Jubilarni 2000. Rođendan Isusa Krista, Božanskoga Mlrotvorca. Vama želim blagoslovljen Božić i sretan ulazak u Novu Godinu, u Novo Stoljeće i Novo Tisućljeće. U miru i pravdi:

S osobnim poštovanjem i iskrenim pozdravima

Ratko Perić, biskup