Piše Marija Čutura

Prof. dr Frano Ljubić, novi rektor Sveučilišta u Mostaru, osoba je s ve­likim radnim iskustvom u upravnim djelatnostima, gospo­darstvu, te u prosvjeti i znanstven­im ustanovama. Studij ekonomije završio je u Zagrebu. Na Ekonomskom fakul­tetu u Sarajevu je magistrirao, a 1984. godine i obranio doktorsku disertaciju iz područja poslovne ekonomije. Na Ekonomskom fakultetu u Mostaru počeo je raditi 1979. go­dine kao vanjski suradnik, gdje je kasnije izabran u zvanje redovitog profesora.

Na Ekonomskom fakultetu u Mostaru obnašao je i dužnosti prodekana za nastavu ('76. -'80.), dekana Fakulteta ('88. -'90.), a za dekana istog fakulteta ponovno je izabran 1993. Kao redoviti profesor predaje i na Fakultetu za vanjsku trgovinu i turizam u Dubrovniku, a predaje i na poslijediplomskim studijima u Mostaru, Rijeci i Dubrovniku.

Autor je preko 70 stručnih i znanstvenih radova, dvije samostalne knjige, a u jednoj je suautor s još devet profesora iz Slovenije, Hrvatske i Italije. Sud­jelovao je na više međunarodnih znanstvenih skupova u zemlji i in­ozemstvu.

Mnogi su mišljenja kako je pri­hvaćanje dužnosti rektora, nakon smjenu dr. Marka Tadića, vrlo nezahvalna pozicija.

Za rektora Sveučilišta u Mostaru predložio Vas je Ekonomski fakultet. Možete li reći koji su bili osnovni motivi zbog kojih ste prihvatili tu kandidatu­ru?

- Motivi su, svakako, razni ali osnovno je što me predložio moj, Ekonomski, fakultet. Svakom pro­fesoru velika je čast i priznanje kada ga njegove kolege predlože za takvu funkciju. Ako čovjek uistinu shvaća kako je obnašati funkciju rektora pored časti i velika odgov­ornost, nema onda razloga ne prih­vatiti je. Mislim kako na našem Sveučilištu ima ljudi koji su tu čast zaslužili, možda i više od mene.

Objektivno je postojao još jedan razlog! Već odavno odlučio sam se za rad na Sveučilištu, od­lučio sam baviti se nastavnim radom  i stalo mi je da ovo Sveučili­šte na ponos ovom kraju i narodu. Ako ne možemo u potpunosti, zbog objektivnih poteškoća, sustići moderne visokoš­kolske ustanove u svijetu, moramo učiniti sve kako ne bismo puno zaostajali za njima. mi je biti rektor Sveučilišta u Mostaru a ovu iznimnu čast sma­tram velikom odgovornošću, to­likom da me pomalo i strah hoću li zajedno sa svojim surad­nicima moći uraditi sve ono što se mene očekuje.

Prije nego ste prihvatili kandidaturu­, predložili ste program Rekli ste kako bi, prije svega, oni koji Vas predlažu trebalo up­oznati s programom koji namjeravate o­stvariti, pa tek onda neka se odluče glasovati za ili protiv Vas!? Upravo tako! Opet, jer mis­lim ako nisam jedini ni na ekonomskom fakultetu, a osobito sveučilištu koji bi mogao biti predložen za rektora i tu funkciju obavljati dobro. Zbog toga sam rekao kako treba predlagati programe­. Program bi trebao biti ulaznica i to bi trebalo biti ono što opredjeljuje za kojeg će se od kandidata izjasniti. Držao sam, također, kako nema svrhe biti rektor ­iz nekih formalnih razloga. Biti rektor koji ima program, koji zna hoće i na koji način to provesti, istovremeno imati podršku za taj program od ljudi s kojima će ubuduće surađivati, znači da program v­rijedi i da se imate s kim za taj program boriti.

Moramo u ovoj sadašnjosti, bremenitoj problemima, i neizvjesnom bu­dućnosti osigurati opstanak

našeg Sveučilišta kao jedne od temeljnih pretpostavki opstojnosti našeg naroda. Trebamo ga očuvati kao jedino Sveučilište u BiH na ko­jemu će službeni jezik biti hrvatski.

· Sami ste rekli kako od po­drške programu ovisi buduća suradnja Vas i Vaših kolega. Čini li Vam se da je ta podrška potpuna?

- Mislim da jeste. Ono što me posebno veseli je činjenica da su mi ljudi prilazili i prije izbora gov­oreći kako bi moj program zaista mogao biti prihvatljiv. Prije pred­laganja sam na Ekonomskom fakultetu svim kolegama i profe­sorima podijelio svoj program. Vrlo sam sretan što su ljudi pre­poznali vrijednost mojih namjera i što su to prihvatili. Nadam se da će tako biti i kod provođenja tog programa.

·Možete li, u nekoliko rečeni­ca, iznijeti Vaše viđenje situacije na Sveučilištu danas?

- Objektivno sam mislio kako će moja najveća zadaća biti rješa­vanje, recimo, unutarnjih stvari na Sveučilištu, što se vidi i iz mog pro­grama. Očito je u posljednje vri­jeme došlo do nekih, rekao bih, ne­spretnih ili nesretnih interpretaci­ja, te da je Sveučilište u većem medijskom i međunarodnom neg­ativnom kontekstu. Problem je u nesporazumu! Određeni događaji i ponašanja su se interpretirali na pogrešne načine. Ljudi koji su tre­bali dati neka obrazloženja nisu smatrali potrebnim puno toga ob­jašnjavati. To je dalo prostora poli­tikantima i drugim zlonamjernim pojedincima da o Sveučilištu izvlače negativne zaključke. Moja zadaća će biti upravo neke stvari

obrazložiti i poništiti te negativne konotacije.

Ovo Sveučilište ne može opsta­ti ako se ne bude temeljilo na os­novama visokoškolskih ustanova u Europi. Sveučilište ne smije posta­ti niti biti nacionalističko. Ovo će biti Sveučilište na kojem će se govoriti hrvatski jezik! Ta naša nas­tojanja, očito, nekima i smetaju, pa nam pokušavaju nametnuti atribute koji ne stoje.

Ali mi se ne trebamo zamjerati sa svijetom, mi pripadamo tom svi­jetu. Trebali bismo svojim radom i ponašanjem pokazivati kako pri­padamo uljudbenim civilizacijama. Ne smijemo dopustiti da izgubimo svoj identitet, a s druge strane, isto tako, ne smijemo biti nikakvi sepa­ratisti! Kod nas mogu doći studi­rati studenti svih nacionalnosti, a mogli su to činiti i u najtežim god­inama rata!

·Mnogi smatraju kako je ugledu Sveučilišta naškodio način na koji je otišao bivši rektor Sveučilišta prof. dr. MarkoTadić. Kakvo je Vaše mišljenje o tome?

- Nema dvojbe kako su do­gađanja u svezi sa smjenom dr. Tadića prouzrokovala ovakvu situaciju. Pretpostavljam kako su i nespretne interpretacije pojedi­naca tome pripomogle. Ne bih se htio time pretjerano zamarati, niti davati bilo kakve komentare u svezi s načinom na koji je gosp. Tadić smijenjen. No, vjerujem, kako svi djelatnici na Sveučilištu, a poglavito studenti, mogu izvući iz te situacije pravilne zaključke o tome kome je sve to trebalo!

U programu sam dao naznake kako ću djelovati kao rektor. Da program nije bio prihvaćen od mojih­

 kolega i onih bez kojih taj pro­gram nije moguće sprovesti u dje­lo, ja bih se, jednostavno, povukao.

Zbog čega su suradnici gospo­dina Tadića otkazali suradnju s njim??? Tu je glavni nesporazum! On je rekao jednu verziju, njegovi suradnici drugu! Tome je doprini­jela i činjenica da gosp. Tadić nije nikada radio kod nas na Sveučiliš­tu, nije imao svoj matični fakultet. Teško će proći teza kako je netko nagovorio suradnike gosp. Tadića da mu otkažu suradnju, kao što se ta situacija pokušava predstaviti! Na sreću, danas je to prošlost.

·Smatrate kako je taj nega­tivni kontekst u kojem se našlo Sveučilište u povodu smjene bivšeg rektora Tadića stvar nespo­razuma. Možete li pojasniti u čemu je bit tog nesporazuma?

- Osobno držim kako je riječ o nesporazumu i nedostatku volje za dijalog. Bivši rektor Tadić je, nakon otkazivanja suradnje svih prorektora i dekana svih fakulteta (osim dvojice koji tada nisu bili u Mostaru) ostao usamljen. 1'ako nije mogao dalje voditi Senat Sveučilišta jer je u njemu, praktič­ki, ostao sam!

Upravno vijeće Sveučilišta nije mu moglo ili nije htjelo pomoći. Tu nezavidnu situaciju dr. Tadić nije mogao promijeniti, nije mogao uvjeriti svoje suradnike da promi­jene svoje mišljenje i zbog toga je trebao odstupiti. Trebao je odstupi­ti, prije svega, zbog Sveučilišta!

S druge strane, za Sveučilište bi bilo najbolje da je odmah riješen taj problem, tako što su se trebala dati određena objašnjenja za ta do­gađanja koja ne bi ostavila prostor za politiziranje i spekulacije oko

16/2/2001 DANAS 15

tog slučaja. Međunarodna zajedni­ca je u toj situaciji neobjektivno i jednostrano informirana od nekih nedobronamjernih pojedinaca i medija.

· Što biste Vi učinili da ste bili na mjestu bivšeg rektora Tadića, te da ste se našli u situaciji kakvu ste opisali?

- Kao rektor podnio bih neopozivu ostavku jer ne bi bilo moguće nastaviti suradnju s prorektorima i dekanima fakulteta koji su zatražili njegovu smjenu. Dr. Tadić u tom trenutku ostao je kao general bez vojske! Ostavka je bila jedino moguće rješenje.

Vjerujem kako je i njemu, kao sveučilišnom profesoru, žao što nije tako postupio. To je, ujedno, bio i jedini način za izbjegavanje situacije koja se dogodila i koja je nanijela nesumnjivo veliku štetu ugledu Sveučilišta! Moram biti iskren: ne vjerujem da je gosp. 'Tadić svjesno želio, "tjerajući prav­du za sebe", nanijeti štetu Sveučil­ištu, ali su to drugi obilato iskoris­tili! Vjerujem da i njemu, kao pro­fesoru ne bi služilo na čast da se, možebitne , negativne konotacije za Sveučilište vežu uz njegovo ime!

·Možete li ukratko pojasniti svoj program u kojem ste predložili osnovne smjernice kroz očuvanje, izgradnju i poboljšanje kvalitete rada Sveučilišta?

- Ušli smo u treće tisućljeće, BiH će vrlo brzo biti sastavni dio europskih integracija i svjetskih trendova. U Europi će vrijediti kri­teriji i standardi prema kojima nitko našeg studenta neće pitati gdje je završio već koliko zna svoj posao. Zato moramo obrazovati studente prema europskim stan­dardima i kriterijima. S obzirom da su nam materijalne mogućnos­ti daleko manje nego u europskim zemljama, moramo više raditi i iz­nalaziti mogućnosti za poboljšan­je svoga materijalnog statusa.

Moramo tako gledati na stvari, a ukoliko ne budemo sig­urno ćemo imati problema! U protivnom i naše bi diplome vri­jedile manje, bile bi niže kvalitete. Nitko ne smije dopusti­ti da naši studenti, naša djeca i mladi ljudi zaostaju za drugima na početku novog milenija. Za mene je to put opstanaka, oču­vanja i jačanja Sveučilišta!

Već sada trebamo pripremati svoje nastavne planove i pro­grame u skladu sa standardima koji postoje u Europi. U skladu s tim predložio sam i uvođenje više

reda i discipline u naš rad, te strože kriterije za izbor u znanstvena zvanja. Tako ćemo se približiti sveučilištima u Europi.

·Koliko je intenzivna i kvalitetna suradnja Sveučilišta u Mostaru s visokoškolskim institu­cijama u inozemstvu

- Suradnja se ostvaruje na nekoliko razina: među sveučilišti­ma, medu fakultetima, zatim među profesorima, kolegama i na koncu razmjenom studenata. Ovo je Sveučilište ostvarilo dobru surad­nju s više znanstvenih institucija u svijetu, imamo dobre veze, surađujemo i kroz TEMPUS pro­grame. Ali i kod suradnje s drugi­

ma i u skladu sa Pravilnikom i propisima koji to utvrđuju. Uvjeren sam da se tako radilo, gotovo, na svim fakultetima. Opet kažem, ako je i bilo nekih pojedinačnih slučaje­va, ja o tome ništa ne znam!

·Govori se i o (ne)priznavan­ju diploma s mostarskog Sveučil­išta. Čini se kako se takva kam­panja vodi posebice u Hrvatskoj, pa se navodi čak i postojanje nat­ječaja u kojima se uvjetuje da stu­dent nije završio fakultet u Mostaru. Zbog čega se to događa i narušava li i to ugled Sveučilišta?

- To svakako narušava ugled Sveučilišta i mi se moramo boriti protiv toga. Najbolji način za to je poštivanje normi ponašanja i standarda.

 Nikada nije bilo dvojbe o tome da nas ili naše diplome netko ne priznaje.

·U našoj se javnosti dosta kalkuliralo o vjerodostojnosti diploma izdavanih nekim pojed­incima posebice u tijeku i neposredno nakon rata. Mislite li kako je potrebno provesti reviziju i je li to moguće u ovom vremen­skom odstojanju?

- Moguće je provesti reviziju! Ali osobno držim kako za reviziju nema nikakve osnove. A ako neki pojedinci i jesu radili nedopuštene i kriminalne radnje, u što ne mogu ulaziti jer nemam informacija, Sveučilište se nije nikada službeno bavilo time, niti je to podržavalo. Takva djela su uvijek osuđivana, a tako će biti i ubuduće. Zna se zašto se revizije pokreću i provode. Re­vizija se provodi kada se utvrde stvarne nepravilnosti. Ali osim nekih insinuacija ništa nije potvrđeno. Na fakultetima vijeća vode o tome računa. Sveučilište se neće time baviti jer smatramo kako za to nema nikakve potrebe.

Trenutno nemam podatke ali znam kako je za vrijeme samog rata izdano jako malo diploma i sve su one stečene pod normalnim uvjeti­ma.

. Što se tiče navoda o takvim natječajima, pri­vatne tvrtke raspisuju natječaje kako hoće, a novine se, između ostalog, bave i prodajom svog oglasnog prostora, pa se mogu objaviti i takvi oglasi. Osobno, nikada nisam došao u susret s takvim oglasom.

Imam osjećaj, ako je takav oglas doista i bio objavljen, kako se tu nekome htjelo napakostiti. S druge strane, nije nikakva tajna kako privatni poduzetnici pri up­ošljavanju novih radnika rade ra­zličita testiranja znanja, pa tako između ostaloga mogu pitati i gdje je netko završio. Međutim, nitko ne može ne priznavati diplomu koju je izdala jedna ovlaštena institucija.

Druga je stvar je li netko pro­davao krivotvorene diplome s našim žigom. Jasno da je to krim­inal!

Napadati Sveučilište zbog toga je propaganda koja se ne za­sniva na činjenicama.

·Politika se, naravno, ne bi smjela upletati u školstvo pa tako ni u visokoškolske ustanove. No, je li kod nas baš tako i utječu li politika i političari na Sveučil­ište?

- Mislim kako politika ne ut­ječe na visokoškolske ustanove, barem ne izravno! Političari ne mogu utjecati na nas profesore kako ćemo raditi ili ocjenjivati, a osobito politika ne utječe na nas­tavne planove i programe.

Politika može utjecati izravno u sferi financiranja Sveučilišta. Znam da se govori o uplitanju poli­tike u izbore po fakultetima i Sveučilištu ali to su besmislice! Svi oni koji znaju kako teče procedura izbora rektora, dekana, prodekana i profesora znaju kako je to nemoguće. Izbori se obavljaju tajnim glasovanjem medu djelat­nicima fakulteta i nije rijedak slučaj da neki kandidat ne dobije dovoljnu podršku svojih kolega. Političari, naravno, mogu imati svoje favorite ali ne mogu utjecati na svakog djelatnika fakulteta da tajno glasuje baš za osobu na koju oni pretendiraju. Isto vrijedi i za iz­bore na razini Sveučilišta, svaki se odabir obavlja tajnim glasovanjem.

Čitao sam razne napise po novinama i o ovim izborima za rek­tora, međutim objektivno ne pos­toji utjecaj politike na ove izbore kao što se to pokušava prikazati. Zna se koji su fakulteti predložili kojeg kandidata, također se tajno glasovalo i to je jedna demokratski propisana procedura.

·Upleće li se međunarodne zajednice u rad Sveučilišta?

- Što se tiče utjecaja stranih ze­malja i njihove politike na rad Sveučilišta, takav dojam je opet rezultat nespretnih interpretacija domaćih ljudi. Glupost je reći kako međunarodna zajednica mrzi sveučilište u Mostaru, njegove dje­latnike i studente. To što su pojedin­ci svojim postupcima učinili da predstavnici međunarodne zajed­nice posumnjaju u demokratičnosti sve ono što čini temelje Sveučilišta kao takvog, problem je upravo naših ljudi koji često misle kako  nema potrebe objašnjavati stvari koje su općepoznate. Kome, gospodo, kome su te stvari poznate? Tka zna naše probleme? Ako se svijetu prenese neki stav, a ne pojasni se razlog nastajanja tog stava, kako će ti ljudi shvatiti što se događa? Rezutat nedostatka objašnjenja je i cijeli negativni kontekst stvoren oko smjene gosp. Tadića. Trebalo je pojas niti ljudima kako je problem nastati kada su prestali kontakti između gosp. Tadića i njegovih suradnika, članova Senata. To je bit problema i cijelog nesporazuma!

·Što mislite o reakcija predstavnika