|
Razgovarao:
Miljenko KARAČIĆ
OD IZBORA NASTUPA
NOVA POVIJEST BiH
Hrvatska
Republika Herceg-Bosna i kad bi zadržala sadašnje funkcije ne bi
predstavljala smetnju za uspostavu Federacije. Bošnjaci imaju
utjecaj kroz diplomaciju, gdje nas nema. Imaju također medije u
Sarajevu, preko kojih
stalno
pumpaju "ukidanje" Herceg-Bosne. Tako se stvara fama da
su svi problemi u Federaciji zbog postojanja Herceg-Bosne.
Posrijedi je medutim nešto drugo. Bošnjački se politički vrh
suočio s velikim problemima, gotovo nerješivim. Veliki je broj
Ijudi ostao bez posla. Socijalni nemiri su gotovo nezadrživi. Oni
ih pokušavaju zamagliti Herceg-Bosnom.
Njegova su
sudbina sporazumi. Tako bi se u jednoj rečenici mogla opisati
politička karizma Krešimira Zubaka, predsjednika Federacije
Bosne i Hercegovine, od rađanja te političke dužnosti i
dopredsjednika HDZ-a Bosne i Hercegovine od četvrtog sabora te
stranke održanog nedavno u Neumu. Zubak je sudjelovao u izradi
ili potpisivanju svih sporazuma posljednjih godina, koji se tiču
sudbine hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Stoga i razgovor s
vrlo zahvalnim sugovornikom i ne može početi bez pitanja o
sporazumu. Krenuli smo od posljednjeg dogovorenog u Ženevi,
potpisanog dan kasnije u Sarajevu i nazvanog "Dogovorene
mjere".
lako
ste se spremili za put, praktično, u Ženevi vas nije bilo. Zašto?
Mi smo imali
duge i teške razgovore. Postojala je želja da se već prije Ženeve
u Sarajevu dođe do dokumenta "Dogovorenih mjera". Mi
smo taj opći dokument dogovorili na zasjedanju Foruma Federacije
8, kolovoza. Tom prigodom nazočni su uz gospodina Ganića i mene
bili i gospoda John Kornblum i Karl Bildt. Ganić i ja postigli
smo suglasnost o tom dokumentu. Međutim, naknadno se pojavio
premijer Hasan Muratović i sve to doveo u pitanje. Dokument što
smo ga potpisali Ganić i ja ne razlikuje se od Predsjedničke
izjave što su je u Ženevi potpisali predsjednik Franjo Tuđman i
Alija Izetbegović. Razlika je jedino što je rok za provedbu
odredaba Sporazuma u sarajevskom dokumentu bio 1. rujna, a u ženevskom
31. kolovoza. Druga je promjena što se koristi sintagma
"upravni aranžmani pod nadzorom HVO-a" umjesto
"Hrvatske Republike Herceg-Bosne". Ostalo je samo
nekoliko neriješenih pitanja koja smo trebali riješiti prije
polaska u Ženevu. Jedan američki diplomat prije polaska u Ženevu
dao nam je dokument čiji je sadržaj bio drukčiji od onog što
smo dogovorili. Rekao mi je da ćemo to otkloniti u zrakoplovu, što
sam ja odbio.
Kako je bilo
moguće da dođe do razlika u tekstu koji je dogovoren u Sarajevu
i onome koji je upućen u Ženevu?
Mi smo
razgovore dan uoči odlaska u Ženevu završili u 12 sati. Onda je
do 15 sati uslijedila stanka. U 15 sati trebala je početi
plenarna sjednica. Do nje nije došlo. Što se u meduvremenu
dogodilo, ja doista ne znam. Jesu li Bošnjaci ostali kod američkih
dužnosnika u američkom veleposlanstvu i utjecali na konačan
izgled teksta, ne mogu kazati. Bila bi to spekulacija ako bih tako
tvrdio. Uglavnom, tekst koji nam je bio ponuđen, bio je različit
od onoga što smo dogovorili, odnosno identičan onome što je tražila
bošnjačka strana.
I kad je
sporazum potpisan, nije sve jasno s njegovim sadržajem. Vi
tvrdite da su u njemu određeni uvjeti prijenosa ovlasti s tijela
Republike Bosne i Hercegovine i Hrvatske Republike Herceg Bosne na
tijela Federacije BiH, dok bošnjačka strana spominje samo
"ukidanje" Herceg Bosne. O čemu se zaista radi?
To je čisto
predizborni trik bošnjačke strane. Hrvatska Republika
Herceg-Bosna i kad bi zadržala sadašnje funkcije, ne bi
predstavljala smetnju za uspostavu Federacije. Bošnjaci imaju
utjecaj kroz diplomaciju, gdje nas nema. Imaju također medije u
Sarajevu, preko kojih stalno pumpaju "ukidanje" Herceg-Bosne.
Tako se stvara fama da su svi problemi u Federaciji zbog
postojanja Herceg-Bosne. Posrijedi je međutim nešto drugo. Bošnjački
se politički vrh suočio s velikim problemima, gotovo nerješivim.
Veliki je broj ljudi ostao bez posla. Socijalni nemiri su gotovo
nezadrživi. Oni ih pokušavaju zamagliti Herceg-Bosnom.
Sadržaj
"Dogovorenih mjera" vrlo je opsežan. Hoće li sve biti
moguće provesti u praksi do 31. kolovoza?
Mi smo
formirali ekspertnu skupinu u kojoj su gospoda Drago Bilandžija,
Martin Raguž, Mato Tadić, Božo Ljubić i Jozo Leutar. Bošnjačku
je skupinu predvodio Hasan Muratović. U razgovorima je postignuta
suglasnost o mnogim pitanjima, ali je ostalo i dosta neusuglašenih
rješenja, medu kojima je i pitanje republičkog Ministarstva
unutarnjih poslova. Istina, nazivaju ga Agencijom za istraživanje
i dokumentaciju, a u biti je republičko Ministarstvo unutarnjih
poslova. Mnogobrojne su i ustanove u području pravosuđa koje
trebaju nestati sa scene, a to su Ustavni sud R BiH, Vrhovni sud R
BiH, Republičko tužiteljstvo BiH, Republičko pravobraniteljstvo
BiH... Prije nekoliko dana osnovan je famozni Zavod za javno
zdravstvo. Tu je i više zajedničkih službi koje se za javnost
čine nebitnim, no u njima radi velik broj ljudi. Slično je i s
različitim republičkim protokolima. To je problem. Što se tiče
Herceg-Bosne, mi smo političku odluku o postupnome prijenosu
njezinih ovlasti na Federaciju i županije donijeli kada smo
potpisali Daytonski sporazum, pa i prije. To je za nas tehnički
posao. To nije neki problem. Mi u strukturama Herceg-Bosne imamo
oko 200 uposlenih osoba. Svi će oni moći raditi u federalnim ili
županijskim ustanovama.
To bi svakako
bilo olakšarco kad bi se četiri federalna ministarstva
organizirala u Mostaru, kako je to predviđeno i Daytonskim
sporazumom. Kad će se ta odredba Sporazuma realizirati?
Bošnjačka
strana oteže s tim poslom. Oni se pozivaju na sigurnosno stanje.
Ja sam im kazao da su Hrvati dolazili u Sarajevo i u najte7.am
uvjetima, preko Igmana, ili kroz tijesni tunel i sudjelovali u
radu federalnih ustanova. Dolazili smo i kad su po Sarajevu padale
granate. Mi smo tada uzimali sebi rizik i da poginemo. Za dolazak
u Mostar danas nikakav rizik ne postoji. Uostalom, tu djeluju i
ustanove. Ne vidim nikakva razloga da se ne uspostave četiri
ministarstva u Mostaru.
Travnik će
biti glavni grad Srednjobosanske županije, ali će biti
organiziran u dvije i1i više općina. Mi ćemo to vrlo brzo
potaknuti i u tome nas nitko ne može spriječiti. Također nam
nitko neće moći spriječiti utemeljenje hrvatske općine Stup.
Krešimir
Zubak
Kad je o
Mostaru riječ, stvari su nakon iscrpljujućih pregovora krenule
malo naprijed. Prihvaćena je Zajednička akcija Europske unije.
Izabran je gradonačelnik. Hoće li se sve to pozitivno odraziti
na daljnje procese u Federaciji?
Mostar je
prenaglašen kao problem. Ja to vrlo često ističem. Imamo mi
puno mjesta u Bosni i Hercegovini, gdje je više problema nego u
Mostaru. Jedno od njih je i Sarajevo. Međutim, Mostar je u žiži
javnosti jer je tu bila smještena uprava Europske unije. Europska
unija i mediji redovito su javnost punili informacijama iz
Mostara. I najmanji incidenti stoga, koji se događaju u Mostaru,
dobivaju na taj način na težini. Vrlo teški incidenti iz
srednje Bosne, primjerice, prolaze u javnosti nezapaženo. U
svakom slučaju dobro je da je došlo do dogovora u Mostaru. Rješenje
do kojeg smo u Mostaru došli je rješenje za koje smo se od početka
zalagali. Nasuprot idejama koje su postojale kod partnerske
strane, da Mostar ostane kakav je i bio, jedna općina, multietnička
i multikulturna sredina, mi smo se zalagali da to bude multietnički
i multikulturni grad, ali organiziran kroz jedinice lokalne
samouprave u kojima će
većinski narod
moći zaštititi svoje interese i prava. Mi smo se zalagali da to
bude grad sastavljen od dvije ili više općina. Bošnjaci su to,
pa i Koschnick na kraju mandata, prihvatili.
Stanje u
Mostaru, a i u Bosni i Hercegovini uopće, vrlo su često
komplicirali i razni emisari međunarodne zajednice stavljajući
se na jednu stranu. Gotovo nezapaženo je ovih dana prošla
zabrinutost posebnog izaslanika Europske unije u Mostaru Martina
Garroda da bi rujanski izbori mogli Hercegovačko-neretvanskoj Županiji
donijeti župana iz reda hrvatskog naroda, a kako je i gradonačelnik
Hrvat, on je najavio da će se preko Predsjedništva EU založiti
da do toga ne dođe. Nije li to još jedan primjer prejudiciranja
rješenja u Županiji, što mu mandat Zajedničke akcije svakako
ne dopušta?
To je sasvim
sigurno. Ja ne osporavam dobre namjere Garroda i mnogih koji ovdje
dođu. Mnogi ovdje dođu, a ne poznaju ni Ustav Federacije, a ni
Daytonski ustav. Ne može se tek tako istupati u javnosti i
govoriti kako će se nešto urediti ako o tome nije postignuta
suglasnost dva naroda. Konačno, mi nismo otvarali pitanje
Travnika. Ako se taj problem bude tako iskazivao u Hercegovačko-neretvanskoj
županiji, onda ćemo mi tražiti da se on na jednak način riješi
i u srednjoj Bosni. Uostalom, nije to nikakva naša tajna. Travnik
će se transformirati kao Mostar. Travnik će biti glavni grad
Srednjobosanske županije, ali će biti organiziran u dvije ili više
općina. Mi ćemo to vrlo brzo potaknuti i u tome nas nitko ne može
spriječiti.
Status
Sarajeva je još uvijek nedefiniran, a i zbori se bliže. Hoće li
Hrvati i u Sarajevu moći računati na svoju općinu?
Ja sam nedavno
razgovarao s vođom misije OSCE-a za Bosnu i Hercegovinu
Robertom Frowickom i upozorio ga da se izbori u Sarajevu neće moći
održati dok se ono ne organizira sukladno Ustavu Federacije.
Sarajevo je prema Ustavu distrikt a ne županija, te dok se ne
organizira kao županija, neće se moći održati izbori. Frowick
je obećao da će kod gospodina Izetbegovića inzistirati na
razrješenju tog pitanja. Mislim da je i na drugoj strani
postojala volja da se pitanje Sarajeva razriješi, no za ustupke
koje su nama morali dati, tražili su nešto više za sebe u
drugim mjestima i zato se sve to oteglo. Od Michaela Steinera,
koji je dugo radio na projektu Sarajeva, nedavno sam dobio jedan
dokument koji uvažava naše zahtjeve i vjerujem da ćemo do kraja
kolovoza imati i rješenje za Sarajevo. Već smo postigli sporazum
da je Sarajevo županija, odnosno u županiji grad, a u gradu
distrikt, ne u smislu upravne jedinice, već kao područja u
kojima će biti smještene ustanove Bosne i Hercegovine. Mi nismo
bili zadovoljni rješenjima koja se odnose na organizaciju vlasti
u gradu i županiji, odnosno participiranju Hrvata u zakonodavnoj,
sudskoj i izvršnoj vlasti. Također nam nitko neće moći spriječiti
utemeljenje hrvatske općine Stup.
Hoće li
Hrvati moći računati na svoje općine i u drugim područjima
gdje su u manjini?
Federacija će
funkcionirati prema modelu koji se može u cijelosti preuzeti, ali
će ići u smjeru modela kakav postoji u Belgiji. U Belgiji, koja
ima nešto više od 30 tisuća četvornih kilometara prostora, što
je četiri-pet tisuća četvornih kilometara više od Federacije
BiH, postoji 2.669 općina, odnosno jedinica lokalne samouprave s
vrlo visokim stupnjem samostalnosti. Taj proces će ići i u
Federaciji. Konačno, Bosna i Hercegovina je potpisala Europsku
povelju o lokalnoj samoupravi. Prva formiranja novih općina sadržana
su u oba Ustava. To će biti jedan duži proces. Nelogično je da
u novom pravno-političkom sustavu zadržimo stari raspored općina,
skrojen u komunističkom sustavu iz drugih političkih interesa.
Kad
je o Federaciji i općinama riječ, još uvijek nije definiran
status Brčkog. Što će biti s tim područjem, kome će ono
pripasti?
Brčko je
ostavljeno za arbitražu. Bošnjačka je strana pregovorima
inzistirala na Brčkom. To nije suprotno interesima hrvatskog
naroda, jer je tu živjelo 26 tisuća Hrvata. Bošnjaci su
inzistirali i zbog gradnje luke. Ja sam kazao, ako je to bitno,
onda se rješenje može tražiti i u Bosanskom Šamcu ili blizini,
kako bi Federacija imala kompaktni teritorij. Međutim, bošnjačka
strana je inzistirala na Brčkom. Od Brčkog nisu odustajali ni
Srbi. To je onda dano arbitru na rješavanje i rezultat je potpuno
neizvjestan. Hrvatska će strana, u svakom slučaju, uvažiti
arbitrovu odluku.
Rujanski se
izbori primiču. Bošnjačka strana tvrdi da uvjeta za održavanje
nema sve dok su na slobodi ratni zločinci. Postoje li, prema Vašem
mišljenju, uvjeti za održavanje izbora?
Ja ne vidim
velike razlike između Radovana Karadžića i grupacije koja je
sada došla na čelo SDS-a. Prema tome, traži se samo izgovor za
odgodu izbora. Naime, vrlo je upitno hoće li sadašnje vodstvo bošnjačkog
naroda ostati na čelu tog naroda nakon izbora. Ja sam
predstavnicima međunarodne zajednice kazao da uvjeti za lokalne
izbore ne postoje, jer nisu do kraja definirane izborne jedinice.
Kako organizirati izbore u općinama koje su podijeljene na dva
ili tri dijela? Mnoge općine nisu uskladile svoje statute s novim
Ustavom BiH ili sa županijskim ustavima, pa bismo došli u
apsurdnu situaciju da novu vlast biramo prema starom Ustavu.
Lokalni bi izbori stoga mogli delegitimirati ukupne izbore.
U
čemu vidite važnost predstojećih izbora?
U prvom redu,
prošlo je dosta vremena od posljednjih izbora. Na političkoj
pozornici mnogo je onih koji iz raznoraznih razloga tu više ne
mogu biti. Velik broj dužnosnika na sadašnje dužnosti nije
izabran, već je stigao tu prema nekim drugim kriterijima. Drugo,
krajnje je vrijeme za provjeru imaju li oni koji predstavljaju
interese jednog naroda legitimitet svoga naroda. Treće, ako je
daytonsko rješenje ono koje treba ostati, onda je vrijeme da se
provede i drugi dio Daytonskog sporazuma, da se uspostavi vlast
kako je propisano u tom sporazumu. Ako ćemo imati dva entiteta,
onda moramo imati i strukturu preko koje će se oni uspostaviti.
Sve do uspostave tijela Federacije Hrvati i Bošnjaci su o međusobnim
odnosima razgovarali u inozemstvu. Kad su uspostavljena federalna
tijela vlasti, pregovori su preneseni na domaći teren, u Skupštinu,
Vladu, ministarstva... Jednako je i s odnosom između Federacije i
Republike Srpske. Sada se pregovara u inozemstvu, a sutra, kada se
formiraju tijela BiH, počet ćemo međusobne odnose graditi preko
njih.
Što će novi
izbori donijeti Bosni i Hercegovini? Dosta složena izborna
pravila stvaraju kod ljudi zbunjenost, pa i strah od rezultata,
posebice kod Hrvata. Što Vi mislite o tome?
Iskazana je
bojazan da bi Hrvati na izborima mogli loše proći. Ja ne dijelim
to mišljenje. Prvo, struktura funkcioniranja vlasti u Bosni i
Hercegovini uspostavljena je tako da se sve bitne odluke donose
konsenzusom. Mi smo uložili dosta napora da uvjerimo međunarodne
čimbenike da se ne može govoriti samo o participiranju dva
entiteta u BiH, već da se osigura i odgovarajuća zastupljenost
naroda u svim tijelima Federacije i Bosne i Hercegovine. U
Federaciji se sve odluke donose konsenzusom, imamo odgovarajuću
nacionalnu zastupljenost i ne treba biti zabrinut ako na izborima
i ne polučimo neke velike rezultate. Naravno, bolje je da su ti
rezultati što bolji. No, bez obzira koliko nas bude u federalnoj
Skupštini, naša je jednakopravnost s Bošnjacima zajamčena.
Jednako tako je i u Parlamentu Bosne i Hercegovine. Mi imamo
osiguranih pet predstavnika u Domu naroda. Nije nebitno koliko će
nas biti u Zastupničkom domu. Realno je očekivati da imamo oko
20 posto naših predstavnika od ukupno 28 zastupnika, koliko ih
Federacija daje u Zastupnički dom. Ako nas bude i manje, naši
interesi neće biti ugroženi. Ali, iz političkih razloga dobro
bi bilo da imamo što više predstavnika. Prema tome, ne treba
biti zabrinut ako izborni rezultati u cijelosti ne budu onakvi
kakve bismo mi željeli. Nas bi moglo zabrinuti tko će zastupati
Hrvate u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, jer Predsjedništvo
ima dosta široke ovlasti. Posebice je to izraženo u prijelaznom
razdoblju kada će se donositi brojne političke odluke. Daytonski
je Ustav napisan na dvije stranice. A mnogo je otvorenih pitanja i
problema. U Predsjedništvu će biti predstavnici tri naroda koji
će dogovarati sporna pitanja. Izborni nas rezultati mogu brinuti
i na lokalnoj i županijskoj razini.
Kad je riječ o županijama,
onda se može govoriti o njihova tri oblika, kad je o položaju
Hrvata u njima riječ. Kako zaštititi u svima njima hrvatske
interese?
U županijama u
kojima su hrvati većina neće biti problema sa zaštitom hrvatski
interesa.U dvije županije s posebnim aranžmanima zajamčeno je
također konsentusom, kao i na razini Federacije.I tu bi poželjno
bilo da nas je što više u županijskim parlamentima,ali ukoliko
nas ne bude koliko bismo mi željeli,neće se moći donositi
odluke protivne interesima hrvatskog naroda.Naša je zabrinutost
velika za županije u kojima je hrvatski narod manjina,a gdje će
se odlučivati većinskim odlučivanjem.To se odnosi na Zeničku,Tuzlansko-podrinsku
i Bihaćku županiju, te Sarajevo.
Kako zaštititi
u svima njima hrvatske interese?
U županijama u
kojima su Hrvati većina neće biti problema sa zaštitom
nacionalnih Istina, u Sarajevu će posebnim mehanizmima biti riješeno
da se ne može odlučivati protiv općih interesa hrvatskog
naroda, odnosno uopće naroda. Ja ne sumnjam da ćemo mi, svugdje
gdje sada imamo faktičku vlast, uspjeti je i izborima zadržati.
Kakvim vidite
sadašnje stanje u Bosni i Hercegovini? Prc~eti li joj možda novi
rat, kako je to, aludirajući na Mostar, nedavno kazao Alija
Izetbegović?
Iako je to što
je Izetbegović kazao dvosmisleno, dovoljno je jasno. Nitko me ne
može razuvjeriti da bošnjačko vodstvo deklarativno podupire
Federaciju, a u biti razvlači proces njezine uspostave. Želi da
ovakvo stanje što dulje potraje, ne bi li plodno tlo našla rješenja
koja mu više odgovaraju. Protuhrvatska kampanja u Sarajevu
poprima razmjere histerije. Teško je objasniti razloge. A kad je
riječ o Izetbegovićevu obraćanju ratnim invalidima u Sarajevu,
sve je jasno. Bošnjačko političko vodstvo nije ispunilo obećanja
i preuzete obveze, pa čak ni kada su posrijedi obveze prema najvećim
ratnim stradalnicima. Sada se njihova pozornost želi odvući na
nešto drugo kako bi se primirio socijalni bunt. Meni je žao da
tada nisam bio u Sarajevu. Kazao bih im da Hrvati nemaju nikakve
veze s njihovim socijalnim statusom. Hrvati nisu krivi što
socijalna eksplozija prijeti dijelu Federacije pod nadzorom
Arrmije BiH. A što se tiče rata, mišljenja sam da on nije moguć
dok god je IFOR tu nazočan. Pojedinačni su ekscesi, pa i lokalni
sukobi, mogući, ali ništa više od toga.
Postoji li objašnjenje
zašto se federalni partner ponaša kalto se ponaša u posljednje
vrijeme?
Uvjeren sam da
politička rješenja za Bosnu i Hercegovinu iz Washingtonskog i
Daytonskog sporazuma ne korespondiraju s političkim ciljevima bošnjačkog
vodstva. Njihov je politički cilj gradanska
Bosna. Stoga
oni žele poništiti i jedan i drugi sporazum, ali ne mogu
preuzeti odgovornost za to. Zapravo bi željeli odgovornost
prebaciti na nekoga drugoga. Uostalom, nedavno je gospodin Muhamed
Filipović, osvrćući se na dogadaj rušenja katoličke crkve u
Bugojnu, kazao otprilike: "Što će nama Federacija ako se u
njoj krše ljudska prava?" Iako ne pripada Stranci
demokratske akcije, gospodin Filipović takvim istupima često
testira domaću i svjetsku javnost, a pokazalo se u praksi, na taj
način i trasira put za SDA. Ni ta njegova izjava nije slučajna.
Zapravo ona otkriva što se želi reći. Zbog toga sam uvjeren da
njima Federacija nije politički cilj, već samo sredstvo do
drugoga političkog cilja. Uostalom, gospodin Izetbegović je
potkraj godine 1993. u Klubu bošnjačkih intelektualaca kazao
kako on BiH vidi kao državu u kojoj će biti 80 posto Bošnjaka i
20 posto ostalih. Medusobne je odnose usporedio s onima u
Francuskoj i s položajem Alžiraca u toj državi. U Francuskoj je
uvijek predsjednik Francuz, kazao je tada, što je svakome jasno
što je time htio reći. Gospodin Filipović se sada zalaže za to
da svi bošnjački kandidati osim jednoga odustanu od kandidature
za mjesto člana tročlanog Predsjedništva BiH, kako se ne bi
dogodilo da predsjednik postane iz drugoga naroda. Jer,
predsjednik tročlanog Predsjedništva BiH postat će onaj tko
dobije najviše glasova.
Vi ste,
takoder, kandidat za člana Predsjedništva BiH. Kandidat ste
HDZ-a Bosne i Hercegovine. Protukandidat od Hrvata Yam je Ivo Komšić,
član HSS-a BiH koji se na izborima pojavl'uje na združenoj listi
više stranaka. Što Vi poručujete biračima?
O svom
protukandidatu ne bih govorio. Neka izbori pokažu što narod o
svakome misli. Vrlo je moguće da će od kandidature za to mjesto
odustati voda Stranke za Bosnu i Hercegovinu Haris Silajdžić. On
je pod velikim pritiskom bošnjačke javnosti, pogotovu nakon
nekih istraživanja koja govore da bi on mogao osvojiti značajan
postotak glasova. On već pravda odstupnicu izgovorom da ne može
prihvatiti izborna pravila koja legaliziraju postojeće stanje, a
što je suprotno njegovim vizijama Bosne i Hercegovine. Mislim da
je to samo izgovor, jer su jednaka izborna pravila vrijedila i kad
je prijavljivao svoju kandidaturu. Što se tiče moje poruke, mogu
kazati samo da je ovo proces. Taj proces će trajati više
vremena. Hrvati su u ratu i kroz političke pregovore sebi
osigurali status koji im kao konstitutivnom narodu pripada i u
Federaciji i u Bosni i Hercegovini u cjelini. Koliko ćemo
prava koja nam
normativno pripadaju realizirati u praksi, ovisi o nama, koliko smo
jedinstveni, uporni i ustrajni da osiguramo ono što nam kao narodu
pripada. HDZ BiH definirao je svoju platformu. Bosna i Hercegovina
je naša domovina. Ona je utemeljena. Utemeljili su je Hrvati. Ne
smijemo nikako dopustiti da prostore za koje smo se stoljećima
borili ustupimo nekome drugome. HDZ BiH je politička stranka koja
se dobro isprofilirala u stranku s jasnim programskim vizijama i
koncepcijom.
Drugim riječima,
znači li to da se očekuje nova borba političkim sredstvima za
ostvarereje ciljeva hrvatskog naroda?
Svakako. Neće to
biti samo borba na unutarnjem planu Bosne i Hercegovine za status
hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Moramo voditi i borbu da se
Bosna i Hercegovina uključi u zapadnoeuropske integracije, da ne
pripadne u neke nove integracije koje bi nas udaljile od
europske civilizacije.
Federacija Bosne i Hercegovine mora razviti čvrste veze s
Republikom Hrvatskom. To je interes i Republike Hrvatske i hrvatskog
naroda u Bosni i Hercegovini, pa i bošnjačkog naroda. Mi moramo
ostati ovdje i biti da tako kažem predzide hrvatstva. Bosna i
Hercegovina je naša sudbina. Naši interesi nisu podudarni s
interesima drugih. No, ne smijemo odustati od političke borbe kojom
ćemo osigurati svoj status i položaj u BiH na koji imamo pravo. Na
to nas obvezuju i velike žrtve koje smo dali, i u ovom i svim prijašnjim
ratovima. Treba nam samo strpljenja i mudrosti. Mnoge su zemlje prošle
ovu fazu koju je prošla Bosna i Hercegovina. 1 mnoge će proći.
Prema tome, izlaz postoji. Nakon izbora nastupa nova povijest Bosne
i Hercegovine. U toj povijesti važne će stranice pisati i Hrvati.
Da bi se to postiglo, treba na rujanske izbore izići i dati svoj
glas za one koji su u stanju interese o kojima sam govorio i
ostvariti.
|