|
AKCIJA SFOR-a U HERCEGOVAČKOJ
BANCI
Legalizirana pljačka i opasan presedan
Ako je "akcija Sfora" u poslovnici
Hercegovačke banke borba za financijska tržišta, onda naručitelji/sudionici
te akcije podsjećaju na pljačkaše banaka u američkim vesternima
ili sicilijanskim krimićima, samo što je sve u
"legaliziranu" izdanju. Još 1996. godine jedna je, uzmimo
francuska, anketa pokazala da se sva politika/moć danas prelama
preko financijskih tržišta. Rezultati ankete objavljeni su u La
Vie, 21. studenoga 1996. Znači, danas se i u financijskim
ustanovama moć upostavlja oružjem i silom, što je krajnje opasan
presedan za cijeli svijet, uključujući svaku državu koja je dala
svog policajca za tu akciju, koji će završiti otporom i osudom od
onih koji će moći i vratiti udarac.
Međutim, stvari će se posve drukčije razvijati nego što se danas
čini, bude li ta akcija presedan jedne drukčije naravi, naime,
presedan rasvjetljivanja višegodišnjih sumnji oko globalnih
financijskih oaza, u kojima "centri moći", piše Le Monde
Diplomatique, iz godine u godinu prelijevaju netransparentne
transakcije, do pranja novca iz najprljavijih globalnih poslova.
Mnoge banke koje je Le Monde Diplomatique prozvao ostale su
nedodirljive pod ozakonjenom diskrecijom klijenata transakcija.
Političari ipak nisu: kada o toj temi "ispaljuju"
francuski intelektualci onako kako to oni inače stručno i
argumentirano rade u Le Monde Diplomatique itd., tada to dovede do
toga da i velesile poput SAD-a požele "bombardirati Francuze,
a ne Saddama Husseina".
U "najboljem" scenariju, "međunarodna"
zajednica obavlja, recimo, nadzor. A kakav, rekao je Jeffrey Sach,
profesor sa Sveučilišta Harvard, još onda kada je prigovorio međunarodnim
financijskim ustanovama da "nisu učinile dovoljno na promociji
odgovarajućih bankovnih zakona, transparentnosti transakcija i poštenom
nadzoru". (The Economist Publications: The World in 1998.: A
Guide to 1998’s Crisis). Od izjave profesora Sacha nije se ništa
promijenilo, nego se ti propusti produbljuju i šire, pogotovo glede
transparentnosti i poštenog nadzora. Sve se manje zna odakle dolaze
odluke, jednako kao i osobe na međunarodne funkcije, a da i ne
govorimo o transparentnosti izbornog procesa za kakvu "međunarodnu"
funkciju. Dakle, isključen je i pošteni nadzor kao povod jedne
takve akcije.
Što je to onda bilo u Mostaru? Na temelju gornjega, to je sigurno
jedan od najbarbarskijih poteza prema Hrvatima s golemim političko-sigurnosnim
reperkusijama. Ali posve sigurno i opasna igra: presedan čak i za
one koji se danas osjećaju nedodirljivim moćnicima na međunarodnoj
sceni.
|