|
Novi Visoki predstavnik i njegova salveta
Britanija
po svaku cijenu na mjestu visokog predstavnika za BiH želi
svoga
čovjeka. Dobro informirani mediji tvrde da je to Paddy Ashdawn
Već duže vrijeme "dobro informirani" sarajevski mediji spominju mogućnost dolaska Pedy Asddowna na mjesto čelnog čovjeka OHR-a u Bosni i Hercegovini. Prije pojavljivanja tih natpisa, iz diplomatskih krugova bliskih britanskom i američkom veleposlanstvu u Sarajevu, u javnost je procurila ista vijest. Visokotiražni britanski list THE SUNDAY TELEGRAPH u broju od 29. travnja 2001 godine, u tekstu koji nosi naslov "Bleir potkopava Visokog predstavnika" govori o željama britanskog premijera da na mjesto čelnog čovjeka OHR-a dođe Paddy Asddown, kao nasljednik Wolfganga Petricha sadašnjeg prvog čovjeka UN-ovog protektorata zvanog Bosna i Hercegovina. Vjerujem kako bi svako drugo ime izazvalo mnogo manji eho u ušima od onoga koje čujemo: Paddy Asdown, britanski kontroverzni liberalno-socijaldemokratski političar, čovjek koji je iscrtao "famoznu salvetu" o navodnoj podjeli Bosne i Hercegovine, te bio svjedok tužiteljstva u procesu protiv generala Tihomira Blaškića pred međunarodnim sudom u Haagu. Istim onim sudom i u istom onom procesu u kome je svjedočio, kao svjedok tužiteljstva, aktualni Predsjednik R Hrvatske Stipe Mesić.
Mit o krunskom dokazu za plan komadanja Bosne i Hercegovine
Našoj široj javnosti Paddy Asdown postaje poznat 1995. godine i to po jednoj bizarnosti koja je proteklih nekoliko godina punila kako svjetske tako i domaće medije. Prema riječima spomenutog Asdhowna, bivši predsjednik Republike Hrvatske Dr. Franjo Tuđman je njemu osobno "odao" svoju ekspanzionističku i aneksionističku politiku spram Bosni i Hercegovini, kada je na večeri u Guildhallu, 6. svibnja 1995.godine iscrtao famoznu "salvetu" u kojoj su izričito ocrtana njegova imperijalistička prisezanja prema Bosni i Hercegovini.
"Tuđmanova salveta" ući će, zahvaljujući Paddy Ashdownu, u anale europske i svjetske povijesti kao jedna od najbizarnijih epizoda političkog mešetarenja s konca 20. stoljeća.
Doduše, taj "skandal" nije, ali ne znači da neće, odigrao onu zlokobnu ulogu kakve su imale krivotvorine tipa "Protokola cionskih mudraca", Bismarckovo iskrivljavanje Emskog brzojava ili Garašaninovo "Načertanije", falsifikat Zachovog prvotno idealističke panslavenske
fantazije u program velikosrpske imperijalne ekspanzije. Za sudbinu jednog naroda nije, još uvijek nije, ali za jednu osobu sigurno jeste, za haškog uznika generala Tihomira Blaškića, osobno. Zahvaljujući njegovom i Mesićevom svjedočenju, te svjedočenju pukovnika Stewarta sukob između Hrvata i Muslimana tijekom 1993 godine, pred Haškim sudom okarakteriziran je kao međunarodni ratni sukob.
Tijekom ručka u Guildhallu 6.svibnja 1995.godine dr. Franjo Tuđman je, po riječima
britanskoga socijaldemokratskog liberala Paddy Ashdowna, u opuštenoj
atmosferi, nacrtao na salveti granice "buduće BiH", u biti područja podijeljenog u dvije zone: hrvatsku, koja bi obuhvaćala oko 2/3 Bosne i Hercegovine (uz muslimansku autonomnu regiju unutar hrvatske interesne sfere) i srpsku, koja bi se prostirala na oko 1/3 Bosne i Hercegovine, prije svega područje uz Drinu, grad Tuzlu i hrvatski dio Bosanske Posavine.
Promišljanja o Ashdownovom svjedočenju
Niti površnim poznavateljima Tuđmanovog životnog djela, a niti onima koji su živjeli događaje proteklih desetak godina nisu mogle promaći mnoge nelogičnosti koje proizilaze iz Ashdownove "teorije o salveti", odnosno podjeli Bosne i Hercegovine.
Prema Ashdownu, fiksni teritorijalni cilj Tuđmanove politike u BiH bila je malo redizajnirana Banovina iz 1939. godine. Po toj teoriji Bosanska Posavina bi otpala, a hrvatska
država teritorijalno apsorbira cijeli bosansko muslimanski korpus.
Svi dobronamjerni analitičari složiti će se kako su te dvije geopolitičke orijentacije posve nespojive.
Moja osobna dilema ogleda se u pitanju; zašto bi Tuđman, u to vrijeme uvaženi čimbenik rata
i mira na ovim prostorima, dijelio svoje intimne političke planove, o kojima nema ni riječi ni u izjavama ni memoarima njegovih najbližih suradnika, koji su s njime politički "raskrstili"
( Šarinić: "Svi moji razgovori s Miloševićem" ), s nekim opskurnim britanskim parlamentarcem, nepoznatim izvan granica svoje zemlje, a koji se u to vrijeme iz petnih žila trudio da dade zamah svojoj političkoj karijeri, prije svega "humanitarnim" angažmanom u Bosni, u to vrijeme stjecištu raznih ambicioznih amatera i avanturista željnih dobro plaćenih
poslova u međunarodnim humanitarnim i političkim organizacijama?
Ili, tko je uopće u to vrijeme bio taj Paddy Ashdown, da jedan geopolitički makijavelist
( kakvim se Tuđman želio prikazati ) otvoreno, bez imalo suzdržavanja, razglaba o najtajnijim planovima, i još ih ostavi potpisane kao dokazni materijal ?
Kako to da je Tuđman bio tako razgovorljiv pred nekim marginalnim stranim političkim egzibicionistom, a ništa slično nije odao niti rekao ondašnjim najbližim suradnicima, Josipu Manoliću i Stjepanu Mesiću, koji su mu kasnije postali smrtni politički neprijatelji?
Logično je da bi zaštićeni Haaški svjedok Stjepan Mesić u sudskom procesu protiv zapovjednika Operativne zone Središnja Bosna, generala Tihomira Blaškića, dao i neke materijalne dokaze. Da je imao rado bi ponudio, bar neku salvetu, ako ne bi mogao stolnjak, plahtu, video zapise ili pak nešto slično.
No, pošto ni Manolić, ni Mesić, ni Tuđmanov bivši savjetnik Hrvoje Šarinić nisu iznijeli u javnost ništa više od osobnih impresija, raspoloženja i nagađanja, slobodno se može reci da je i "Paddyjeva salveta" samo jedna fikcija, kao proizišla iz Gogolja ili Kafke.
Grafološke analize koje su kasnije vršene pokazale su slabu vjerodostojnost toga kafkijanskog teksta. Naime, skoro je nemoguće da bi bilo koji hrvatski političar toga doba, a Franjo Tuđman posebice, upisao riječ "Krajina" na "salvetu", jer je jedna od prostih činjenica kako hrvatska politika, ni onda kao ni sada, nije željela ni čuti o izmišljenom imenu
toga izdanka velikosrpskoga projekta a da ne govorimo o uporabi toga termina.
Ako se analitički promatra Ashdownova ( a ne Tuđmanova ) "salveta" onda se odmah vidi kako je ista u suprotnosti s cijelom Tuđmanovom političkom orijentacijom. Nije sporno da je Tuđman, koji je želio razgraničenje sa Srbima bio i za suradnju s bosanskim Muslimanima, ali je isto tako neosporno da je isti bio protivnik kreiranja binacionalne Hrvatske države do koje bi svakako došlo apsorbiranjem preko 2 milijuna bosanskih Muslimana.
Iz istih krugova dolazili su prigovori o Tuđmanovim težnjama za "etnički čistim" prostoru za Hrvate ali i ovi o kojima govori "Ashdawnova salveta.
Ovakva "etnička kontaminacija", spomenuta u "noveli o salveti" , s daleko većim brojem Muslimana nego sto je Srba ikada bilo u Hrvatskoj, biva do krajnjih granica začinjena napomenama o Tuđmanovoj islamofobiji i pokazanoj težnji prema uključivanju Hrvatske u euroatlantske integracije gdje bi bosanski Muslimani morali imati sva nacionalna i vjerska prava.
Dakle, "islamofob" Tuđman je, prema Ashdownu, težio apsorpciji sto većeg broja Muslimana
u granice etnički čiste Hrvatske države, svjestan da, zbog niza okolnosti Muslimane ne može
denacionalizirati niti "pokrstiti".
Gdje je, i kakva je, tu logika ?
Ne želim biti tendenciozan ali jednostavno moram ustvrditi; Gospodo, ovo je logika za luđake.
Nastavljajući sagledavati tu "luđačku logiku" moram se zapitati, je li postojala vojna ili druga mogućnost kojom bi Tuđman, da je i htio ostvariti podmetanu mu zamisao, istu bio u stanju i ostvariti.
Preseljenje Srba iz Banje Luke u Tuzlu, a Muslimana u obratnom smjeru djeluje kao scenarij kakvog jeftinog SF romana. Cijela ta "kafkijanska " krivotvorina počiva na sumanutoj pretpostavci: Kako je Tuđman mogao premještati pučanstvo BiH ( Hrvate, Muslimane, Srbe ) po volji, kako mu se prohtjelo, ne obazirući se ni na srpsko ni muslimansko vojno-političko vodstvo, kao ni na međunarodnu zajednicu (točnije, nekoliko regionalnih i jednu globalnu silu), a poglavito ne na želje nekoliko milijuna ljudi koji su živjeli u Bosni i Hercegovini.
Mislim da ovakve teze nije uopće potrebno niti komentirati ali je potrebito naglasiti kako je ovo vrlo nevješt pokušaj izjednačavanja žrtve i agresora, koji dolazi iz određenih političkih krugova koji još uvijek sa sebe nisu sprali odgovornost za rat koji se dogodio na ovim prostorima, odnosno za svoju pomoć Miloševićevom režimu. Treba li uopće naglašavati pripadnost Paddy Ashddowna tim krugovima?
Demantiranje samog sebe
Kontroverzni Asdown ne bi bio vjeran sebi kada na koncu ne bi priznao vlastitu laž. Prema pisanju Večernjeg lista, bivši predsjednik britanske Liberalno-demokratske stranke Paddy
Ashdown, koji je zbog svojih "angažmana" tijekom rata postao poznat i u našoj regiji, prije određenog vremena je objavio dnevnik, u kojem iznosi indiskrecije o ljudima s kojima se susretao.
U poglavlju o Bosni, Paddy Ashdown iznosi novu verziju susreta s pokojnim predsjednikom Franjom Tuđmanom 1995. u Londonu, na proslavi 50. obljetnice pobjede nad fašizmom, kad je Tuđman navodno nacrtao na jelovniku zemljovid o podjeli Bosne i Hercegovine. Ta "mapa" bila je dugotrajni povod za ocrnjivanje Hrvatske u zapadnim medijima kao grabežljivog susjeda i države koja gaji aneksionističke pretenzije prema susjednoj državi, ili bolje rečeno u pokušajima nametanja podjele odgovornosti sa Srbijom za ratove koji su se vodili na ovim prostorima, uključujući i navodnu "dogovorenu agresiju" na Bosnu i Hercegovinu.
U svome dnevniku Ashdown otkriva kako su na "čuvenome" zemljovidu-salveti samo jedna
ili dvije crte Tuđmanove, a sve ostalo je sam dopisao i "protumačio".
Budući da sam predsjednik Tuđman nikad nije javno spomenuo što je, i je li uopće išta, crtao na jelovniku niti o čemu je razgovarao s Ashdownom na svečanoj večeri u Guildhallu, 6. svibnja 1995.godine, zapadni mediji prihvatili su Ashdownovu verziju, redovito se njome služeći s ciljem ocrnjivanja Hrvatske.
No, Ashdown baš i nije poznat po točnosti, sto zorno oslikava i u opisu susreta s Tuđmanom:
-"Tijekom večere dobio sam mjesto uz Franju Tuđmana. Netko u Ministarstvu vanjskih poslova imao je smisla za humor! Pogotovo zato sto on (Tudjman) nije bio na našoj strani u
(Drugom svjetskom) ratu."
Ashdown iskazuje neznanje o Tuđmanovoj biografiji kao i o partizanskoj ulozi Tuđmana, a isto nije uočio niti šest godina kasnije.
Paddy Ashdown, u Britaniji poznat po subjektivnim i ne bas vjerodostojnim tumačenjima, u svome dnevniku piše kako je "na večeri pazio da Tuđmanova časa bude puna bijelog vina". Mada znamo kako predsjednik Tuđman nije bio sklon alkoholu, Asdhown dalje tvrdi:
-"Postajao je sve pijaniji. Dok smo jeli puding, zamolio sam ga da nacrta na poleđini mog jelovnika zemljovid bivše Jugoslavije i kako će izgledati za deset godina. Ja sam nacrtao obalu i označio Zagreb, Beograd i Sarajevo, a ostalo sam prepustio njemu. Bez krzmanja, on je povukao crtu u obliku slova S, počevši od Slovenije, uz rijeku Savu, uključujući Tuzlu, zatim natrag istočno od Sarajeva i dolje prema moru. Sve sto je desno od te crte, bit će Srbija, a sve sto je lijevo bit će Hrvatska", tumači dalje Ashdown.
Navodna Tuđmanova crta više nalikuje sadašnjoj podjeli Bosne i Hercegovine na Republiku Srpsku i Federaciju, ali uz oznake koje je stavio Ashdown, slovo "S" ima predatorsko tumačenje.
Kako na tom zemljovidu nigdje nema granica ni Hrvatske, a kamoli Slovenije, Ashdown ju je protumačio s puno maste. Štoviše, on se neuvjerljivo hvali kako mu je dr. Tuđman
povjerio čak i najbolje čuvane tajne Domovinskog rata, otkrivši mu tada navodno i planove o Bljesku i Oluji.
Dalje u svome dnevniku Ashdown priznaje kako mu se "od samog početka predsjednik Tuđman nije uopće sviđao" i kako je "odlučio iz njega izvuci najviše sto je mogao. "
Umjesto bilo kakvog komentara želim na kraju ovog teksta o Petrichevom nasljedniku na mjestu čelnog čovjeka OHR-a izreći nekoliko glasnih razmišljanja.
Kandidiranjem čovjeka sklonom ovakvim oblicima lažljivosti, ignorancije i besramne tendencioznosti za mjesto Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu moćnici iz Anglo-saxonskih političko-interesnih centara moći na najbolji način pokazuju što zapravo misle, ali i što namjeravaju, učiniti sa ovim prostorima.
Na nama ostaje iščekivanje novih oblika treniranja tenkovske demokracije, suđenja bez optužbe i dokaza, priprema za uhićenje biskupa, izricanja prijetnji, vrbovanja i javnog linča čitavih naroda.
Jer ne zaboravimo, Paddy Asdhown kandidiran je za činovničko mjesto, koje je "iznad ustava" a crticom iz njegove biografije koji je ovdje prikazana vidljivo je do koje granice u svojim podmetanjima i tendencioznim tumačenjima može ići.
Posebice kada se radi o Hrvatskom narodu !
|
