|
Strani mi je diplomat poručio: Hrvati se trebaju iseliti ili asimilirati
Na početku razgovora iznijeli smo mu dojam kako trenutačno većina Hrvata u
BiH vjeruje da vodi pravednu borbu za svoju opstojnost, dok međunarodna
zajednica to najo?trije osuđuje tvrdeći kako nije riječ o borbi naroda, nego
o ?ačici ekstremista. U toj igri "gluhih telefona" stanje se opasno
radikalizira. Nazire li se rješenje?
=Nije rješenje u tome da se stvarnost ignorira, nego da joj se pristupi
racionalno i s dobrom voljom. Posijano je nepovjerenje na jednoj i na drugoj
strani. Bez razgovora nema rješenja. Ljudi koji sebe smatraju veličinama
povrijeđeni su i ne žele priznati pogrešne poteze. Narod je žrtva.
Demokracija se ne može graditi silom niti se nametnuti. Demokracija treba
niknuti iz naroda i za narod. I domaći i međunarodni čelnici postavljaju se
tako kao da bolje znaju što je dobro za narod od njega samoga. Međunarodna
zajednica mora istinski uspostaviti mehanizam koji će jamčiti sigurnost
hrvatskom narodu da može ostvariti prava jednaka s druga dva naroda na
cijelom teritoriju BiH. Iako znam da nije lako imati potpuno jednaka mjerila
prema svima. U stvarnosti činjenice pokazuju da nije tako. Ako gospodin
Petritsch javno govori kako neće dopustiti razne "krajine" u BiH, onda se
potpuno opravdano postavlja pitanje što je Republika Srpska u BiH i nije li
ona puno više i od "krajine", pa i od BiH same, jer Bosna i Hercegovina nije
republika, a srpska to jest. Ako se to dopušta srpskom narodu, onda je
potpuno opravdano pitanje zašto se isto ne bi dopustilo i hrvatskom narodu
ako i jedan i drugi narod imaju jednaka prava. Međutim, nije ni dopustivo ni
pravedno da takvo što ima bilo koji narod jer je to u Bosni i Hercegovini
moguće postići samo putem "etničkog čišćenja", odnosno progona drugih i
drukčijih te stavljanja dijela vlastita naroda da bude manjina izvan takve
političke jedinice.
-Je li rješenje Privremena hrvatska samouprava?
=Rješenje nije ni u samoupravi jer samouprave imaju samo nacionalne manjine,
a mi ne želimo biti nacionalna manjina. Zato sadašnji hrvatski čelnici, koji
su dobili glasove naroda, a nisu u institucijama vlasti, moraju tražiti
ostvarenje prava kroz institucije i ne zalagati narod kao cijenu za
ostvarenje vlastitih ciljeva. Bez institucija je daleko teže, ako je uopće
moguće, ostvariti svoja prava. U svakom slučaju, za narod je znatno gore ako
nema svojih predstavnika u vlasti. Također želim jasno reći da
raspuštanje vojske ne smatram nimalo mudrim potezom jer to otvara mogućnost da mnogi od
njih ostanu bez posla, što za posljedicu može imati ponovno iseljavanje.
Temeljna krivica je na međunarodnim predstavnicima koji nemaju ni izbliza
jednaka mjerila prema etničkim skupinama u BiH. Ali, treba reći da su i
izabrani hrvatski čelnici pravili nimalo mudre poteze, i dok su bili na
vlasti i sada. Slikovito bih to rekao kako je međunarodna zajednica uistinu
nepravednim predizbornim zakonom oduzela hrvatskom narodu dio njegova doma.
Izabrani hrvatski predstavnici su im, u znak prosvjeda, dali i preostali dio
doma. I jedno i drugo je i nepravedno i nedomišljeno, a posljedice svega ne
snose oni, nego narod.
-Može li Crkva u BiH biti posrednik u rješavanju krize. Odnosno,
možete li vi, biskupi Perić i Komarica premostiti vakuum koji je nastao između naroda
i (domaće i strane) vlasti?
=Uvjeren sam da Crkva, unatoč pogreškama i pogrešnim potezima pojedinaca,
nikada nije izdala svoje poslanje da se bori za čovjeka, njegova prava i
dostojanstvo. Uistinu, ne bismo htjeli propustiti ono što trebamo učiniti.
Međutim, treba reći da to nije nimalo lako jer predstavnike Crkve na neki
način svaka vlast želi iskoristiti za svoje ciljeve. Ne stojimo ni iza koje
vlasti, ali smo otvoreni za suradnju s predstavnicima vlasti radi općega
dobra i radi dobra svojih vjernika. Spremni smo tražiti izlaz iz ove
situacije, ali ne tako da na svaki potez, bio on kriv ili prav, klimamo
glavom. Mi želimo da se iskrena dobra volja pokaže na svim razinama i da se
pristupi razgovoru sa spremnošću na kompromis, u kojemu se neće
žrtvovati narod. Na žalost, svjesno ili nesvjesno, stvorena je ne samo polarizacija
nego se uvukla i mržnja među Hrvate u BiH. To me duboko boli. No nestaje.
Ljudi se lome u sebi i neke od njih depresija toliko slomi da odluče
zauvijek otići iz ove zemlje. Kad nas ne bude, neće nam trebati priznanja o
našim pravima.
-Biskupska konferencija BiH dala je potporu HNS-u, odnosno osudila je
postupke međunarodne zajednice prema Hrvatima. Dok je ona kod većine Hrvata
primljena s odobravanjem, međunarodna zajednica i Alijansa osudile su
miješanje Crkve u politiku. Da je suprotno, svakako bi vas pohvalili. Stječe
se dojam da vas (Crkvu) političari trebaju samo kada to njima odgovara?
=Nije točno da smo dali potporu HNS-u i svemu što oni odlučuju. Mi biskupi
stali smo uz narod i dali potporu načelima koja je biskup Ratko Perić iznio
na saboru. Mi niti možemo niti stojimo iza odluka koje naš narod vode na
prosjački štap. Jednako tako ne možemo stati ni iza nasilničkih poteza
međunarodnih vojnih snaga koje svojim nepromišljenim potezima još
više radikaliziraju stvari. Oni su dobro znali kakve će to posljedice imati, a i
osobno sam ih molio da to ne čine. Ne želimo stajati iza onih koji svoje
kriminalne radnje kriju iza nacionalnih interesa. Mi ne znamo tko to čini.
Ako je netko kriv, onda krivicu treba dokazati i takvome suditi, a ne
kriminalizirati cijeli narod. Kakve logike ima činjenica da najveći
optuženici za genocid još nesmetano šetaju ovom zemljom, a međunarodne snage
dokazuju svoju čvrstinu provalom u banke. Iz kojih banaka se financiraju
druge tajne službe? Iako gotovo sve međunarodne organizacije imaju svoje
sjedišta u Sarajevu, one kao ne znaju odakle se financiraju ovdašnje
nelegalne tajne službe. Ali dobro znaju za Orašje, Busovaču, Livno... Kada
međunarodnim predstavnicima iznosimo činjenicu da se u Republiku Srpsku za
šest godina mira vratilo jedan posto Hrvata, onda oni redovito opravdavaju
srpske vlasti na sve načine i govore kako se stvari kreću nabolje, kako oni
vrše pritisak na lokalne čelnike, kako .... Gledajući ovdašnje medije,
stječe se dojam da su gotovo za sve što ne valja krivi Hrvati. Katolička
groblja gotovo uvijek oskvrnjuju maloljetnici i redovito se navode inicijali
K. L., M. N., A. J. itd., nikada nije ni osumnjičen, a kamoli osuđen ijedan
ubojica osmorice povratnika Hrvata u travničkom kraju itd. To su ozbiljna
pitanja koja treba riješiti, uz nastojanje da su mjerila jednaka prema
svakoj etničkoj skupini i prema svakom čovjeku.
-U posljednje vrijeme sve ste kritičniji prema međunarodnoj zajednici.
Možete li i vi doći na njihovu "crnu listu", kao i vodstvo HNS-a?
=Ne bih rekao da sam kritičan prema svima, nego prema onima koji imaju
dvostruka mjerila i svjesno kriminaliziraju hrvatski narod. Ja svoj narod
volim, ali ne odobravam sve poteze onih koji su na čelu toga naroda. Ne
želim da takvo djelovanje bude izazov našim susjedima. Mi ne želimo biti
bilo kome crvena krpa jer nama je živjeti s drugima i drukčijima. Bez ljudi
iz međunarodnih institucija ne možemo izgraditi mir niti stvoriti stabilnost, a pogotovu ne obnoviti sve
porušeno. Ipak, volio bih vidjeti koliko je novca uloženo za Hrvate u BiH. Tek se u zadnje vrijeme o tome
ozbiljnije priča. Većina međunarodnih predstavnika kaže kako oni
žele pomoći ljudima te da im nije važno koje je čovjek vjere ili nacije. Međutim, ako ta
pomoć gotovo redovito zaobilazi Hrvate, onda se opravdano pojavljuje sumnja
u iskrenost takvih riječi. Volio bih, npr., znati koliko posto Hrvata radi u
veleposlanstvima i raznim međunarodnim institucijama kao prevoditelji,
vozači... U Bosni i Hercegovini sve to nije nevažno. Ako međunarodni
predstavnici rade pravedno, onda nemaju što kriti. Osim toga, nužno je
vratiti povjerenje i dobru volju za naš opstanak zajedno s drugima i
drukčijima. Na jednoj večeri s diplomatskim predstavnicima u Sarajevu jedan
diplomat mi je otvoreno rekao kako se mi Hrvati trebamo ili asimilirati ili
seliti. Što reći na takvu izjavu?
-Ako je netko kriv, zatvorite ga, nemojte cijeli narod žigosati, poručili
ste u jednoj propovijedi svima onima kojima imaju vlast. Imam osjećaj da u
posljednje vrijeme govorite glasom očajnika, koji upozorava da Hrvati ne
smiju biti sitniš za "potkusurivanje". Čuju li vas uopće oni koji odlučuju o
našim sudbinama?
=Ne znam čuju li me ili ne. Osjećam da je moja dužnost upozoriti na
nepravdu. Žao mi je što moje riječi često ne čuju ili ne žele čuti ni oni
koji su moje krvi. Naravno, nije posebno važno čuju li me ili ne, nego čine
li sve što mogu da se stvari mijenjaju nabolje? Otvaraju li perspektive?
Previše je "ubojica nade". Učinimo svi zajedno da bude više nade i pravde na
ovojbosanskohercegovačkoj grudi za sve njezine stanovnike.
-Koliko sadašnja kriza "stimulira" Hrvate na još jedan val iseljavanja,
odnosno hoće li Hrvati u BiH doista na kraju biti "živi pokopani", kako ste
često upozoravali?
=Ovakvo stanje sigurno stvara nesigurnost među ljudima, što kod nekih
može
biti dodatna kap za donošenje odluke o odlasku. Također je istina da nije
malo onih koji su, nakon što su napustili ovu zemlju, s boli počeli
proklinjati dan svoga odlaska. Bolno je s ranom na duši poći u tuđi svijet i
tu ranu ne može zacijeljeti samo to što se ima dovoljno kruha i ruha.
Također se postavlja pitanje: kako pojedine zemlje olako daju vize mladim
ljudima, a o starima ne žele ni čuti. Nije to korektno prema ovoj zemlji.
Tko će je obnoviti ako ne bude mladih ljudi koji vole ovu zemlju i u njoj se
slobodno i dostojanstveno ostvaruju ? Neka nam Europa, koja se uplašila
migracija, pomogne da normalno kod kuće živimo.
-Dio hrvatskih političara koji vam danas plješću, do prije nekoliko mjeseci
ili godina bili su vaši žestoki protivnici. Što se to u međuvremenu
dogodilo?
=Stavovi predstavnika Crkve ne bi smjeli ovisiti o tome plješću li nam ili
nas napadaju. Nastojimo zastupati onaj stav koji osjećamo da je ispravan, a
to je stav utemeljen na odgovornosti, savjesti i Evanđelju. Pljesak je
relativan i uglavnom ovisi o trendu dnevne politike. Jednako tako nekom
služe i brojne otrovne riječi koje se siju u medijima.
-Jeste li o teškom položaju katolika u BiH upoznali vjerske vođe u BiH te
Svetog Oca?
=Sveti Otac poznaje naše stanje jer ga o tome izvješćuje Apostolski nuncij.
S vjerskim vođama sam kratko razgovarao privatno o tom pitanju. Jedan od
njih mi je rekao da je iznenađen ovakvim pristupom i ovakvom demokracijom.
Ne razumije toliko forsiranje jedne struje stranaka.
-Kako komentirate odnos aktualnih vlasti i Crkve u Hrvatskoj?
=Stav vlasti je pomalo nejasan. Vjerojatno ili ne razumiju stvar ili nas
svjesno žrtvuju radi pozicije koju žele dobiti u Europi. Posebno je
nelogična izjava da Daytonski sporazum treba najprije provesti pa ga onda
mijenjati. Ako je dobar, zašto ga treba nakon provođenja mijenjati? Ako nije
dobar, zašto ga provoditi? Ako nije dobar u nekim stvarima, te stvari hitno
treba mijenjati. Mi ozbiljno očekujemo prepoznatljiv stav zaštite naroda
koji je iste krvi. Crkva je u Hrvatskoj učinila neke poteze, a očekujem da
se nakon zasjedanja HBK-a čuje i njihov glas. Vjerojatno su i oni zbunjeni
jer nemaju prave informacije.
-Kakvo je stanje u korpusu Crkve u Hrvata (dakle, one u Hrvatskoj i BiH)?
Nailazite li u Hrvatskoj na potrebito razumijevanje?
=Ne možemo biti posvema nezadovoljni, ali jednako tako ne možemo
preživjeti
samo od moralne podrške. Nužno je da se strategija zaštite hrvatskog naroda
u BiH jače očituje i učinkovito postavi, posebno kada je u pitanju pomoć
ljudima da prežive, da se vrate na svoja ognjišta, da se osigura
održiv
povratak... Očekujemo brže međudržavne dogovore kojima bi se
olakšale mnoge stvari kao što je, npr., lakši prijelaz granice za one koji u bosanskoj
Posavini popravljaju svoje kuće itd.
Zaustavite huškačku mašineriju mržnje
=Koristim se prilikom da poručim svim našim ljudima koji na bilo koji način
predstavljaju ili zastupaju hrvatski narod da zaustave huškačku mašineriju
mržnje. Poradimo na unutarnjem pomirenju. Budimo spremni na suradnju s
jasnim načelima. Pomozimo i budimo solidarni oko povratka ljudi, i to
održiva povratka. Čuvajmo se teških i otrovnih riječi, a posebno nasilja.
Vjernike pozivam na istinsku i zdušnu molitvu da Božjim Duhom liječimo rane,
gradimo mir i otvaramo perspektive sretnije budućnosti
O Međugorju Crkva nije promijenila stav
-Kako, kao predsjednik Biskupske konferencije BiH, ocjenjujete situaciju s
Međugorjem, koje sada obilježava dvadesetu godišnjicu?
=To je fenomen prema kojem Crkva nije promijenila svoj stav još od izjave
koju su dali biskupi u travnju 1991. godine u Zadru na proljetnom zasjedanju. Taj fenomen treba promatrati na dvije razine: prva je razina
molitva i pokora, a druga razina navodne poruke i ukazanja. Za sada su obje
razine pod nadležnošću mjesnog biskupa u Mostaru i Kongregacije za nauk
vjere.
|
