|
The
Spectator, 19. svibnja 2001., str. 32.
Pisma
čitatelja
Zašto
sam silom ušao u banku
Poštovani:
Činjenične pogreške g. Johna Laughlanda («UN-ova tiranija u
Bosni», 5. svibnja) ne bi bile tako teške da je prepad
na Hercegovačku banku kojeg sam naredio bio stavljen u ispravan kontekst. Točno je da su teško naoružane NATO-ve mirovne snage po drugi put upale u
banku u Mostaru, jer je dva tjedna ranije dobro organizirana rulja
ispremlatila 21 pripadnika moga osoblja i vojnika u sastavu
mirovnih snaga. U gradu Grude dvije naoružane osobe uzele su
osam istražitelja kao taoce i prijetili da će jednog pogubiti.
Cilj jakog osiguranja prilikom drugog prepada bio je pobrinuti se za
sigurnost civilnog osoblja.
Htio
bih istaći da ja nisam namještenik UN-a. Funkcija Visokog
predstavnika s velikim ovlastima iznađena je u Daytonu da bi se zaštitio
mirovni sporazum potpisan u zračnoj luci Ohija. Ja sam odgovoran
pred 55 vlada i međunarodnih organizacija. Zakoni koje sam morao
nametnuti prošli su raspravu u
državnom i entitetskom parlamentu te bili usvojeni.
Od
38 banaka u muslimansko-hrvatskoj Federaciji BiH i 19 banaka u
Republici srpskoj, samo su četiri u vlasništvu Austrijanaca.
Izmjene
izbornog zakona nije izvršio UN, već državno Privremena izborno
povjerenstvo, kojim je predsjedavao imenovani međunarodni službenik.
Propisi su bili privremeni, samo za posljednje izbore, i korak k
ispunjenju odluke Ustavnog suda koja izjednačava bosanskohercegovačke
državljane pred zakonom, bez obzira na njihov etnički status.
Međunarodna
zajednica nikada nije «poništila izborne rezultate», čak ni onda
kada su oni, do prošlog studenoga, dovodili na vlast nacionalističke
vlade koje su se opirale provođenju mirovnog sporazuma.
Ja
nikada nisam Antu Jelavića, nekadašnjeg člana Predsjedništva BiH
i predsjednika HDZ-a,
kao ni jednog od njegovih
suradnika, prozvao «kriminalcima». Poslao sam
istražitelje u Hercegovačku banku jer imam dokaze da 54
milijuna maraka koje je hrvatskoj komponenti
federalne vojske poslala hrvatska Vlada
nisu stigli onamo gdje su
bila namijenjeni. K tomu, čine se da su iz nepoznatih izvora
velike svote uplaćene su na 50 računa u banci. Takvi novčani
transferi, prema bosanskohercegovačkim zakonima o bankarstvu,
automatski potpadaju pod istragu zbog pranja novca.
Godine
1999. vodeći intelektualci u BiH, siti besperspektivne politike
nacionalista, zamolili
su me da uspostavim protektorat. No ja nisam ni ovlašten ni sklon
da to učinim. Misao koja me vodi u radu ovdje je da Bosna i
Hercegovina nikada neće imati budućnost ako prihvati kolonijalnu
vladavinu i da Bosanci i Hercegovci moraju sami upravljati političkim
procesom.
Wolfgang
Petritsch
Visoki
predstavnik
Sarajevo,
Bosna i Hercegovina
|
