|
Sarajevski
proces
Kad su u pitanju Hrvati u Bosni
i Hercegovini, cini se kako je sve dopusteno, pa i politicki procesi
na pocetku 21. stoljeca
Da je kojim slucajem Ivana Jakovcica, feudalnog vladara istarskog
poluotoka, koji od zagrebacke vlade skupo naplacuje svoju lojalnost
koja neprestano visi o tankoj niti, drzavni odvjetnik optuzio za
podrivanje teritorijalne cjelovitosti Hrvatske, koketiranje s
neofasizmom i iredentizmom, nepostovanje Ustava i slicno, bila bi
stvorena golema afera nad kojom bi se zacijelo skandalizirala cijela
Europa i ponajprije susjedna Italija. Optuznica protiv Ante
Jelavica, predsjednika HDZ-a i Hrvatskog narodnog sabora te protiv
jos
sestorice vodecih ljudi HNS-a zbog navodnog narusavanja integriteta
i
obrambene moci BiH, primljena je u Hrvatskoj i izvan nje kao
normalna stvar.
Cini se kad su u pitanju Hrvati u susjednoj drzavi, koji su
proglaseni
dezurnim krivcima za slabu provedbu daytonskog sporazuma, sve je
dopusteno, pa i politicki procesi na pocetku famoznog 21. stoljeca,
i ne samo u srcu Europi, nego i u reziji te stare dame, ili bar
njezinih predstavnika.
Jelavic i
Jakovcic
Pozicije Jakovcica i
Jelavica su, naravno, bitno razlicite, cime gornja
usporedba samo donekle stoji, ona se moze ograniciti samo na nacelo
slobode politickog misljenja i djelovanja. Istrani ili Istrijani, pa
ni talijanska manjina kao dio tog korpusa, nicim nisu ugrozeni i
neravnopravni, sto se ne bi moglo reci za hrvatski narod u BiH, koji
usto nije manjina nego jedan od tri konstitutivna naroda i po
povijesnim i po recentnim normativistickim odrednicama.
Povijest provedbe sporazuma iz Daytona je povijest ponizavanja toga
konstitutivnog dijela BiH, koja je kulminirala eliminacijom
izabranih
predstavnika i postavljanjem onih koji nemaju nikakav demokratski
legitimitet.
Kao svjetski kuriozitet ostat ce tenkovska revizija poslovanja jedne
banke u kojoj je sudjelovalo osamdeset oklopnih vozila i cetiristo
dobro naoruzanih specijalaca, a da mjesecima nakon toga jos nitko
nije podnio ozbiljno izvjesce ni o razlozima ni o rezultatima te
necuvene operacije koju je cak jedan sluzbenik medjunarodne
zajednice nakon odlaska s duznosti nazvao besramnim i zastrasujucim
cinom. Brutalni napad na privatno vlasnistvo, kradja ili unistavanje
sredstava gradjana i politickih zajednica, izazvalo je samo mlake
reakcije. Tek sada Wolfgang Petritsch cinicno porucuje kako mu je
zao malih stedisa te kako ce im nastojati nadoknaditi stetu koju je
sam, osobno prouzrocio!?
Upravo sada traju silni, uporni napori da se srusi ili stavi pod
drzavnu
kontrolu privatizirani mostarski Aluminij, vjerojatno najuspjesnija
tvornica ne samo u BiH nego i na Balkanu, koja izvozi robe vrijedne
trista milijuna maraka godisnje i koja je ugovorila daljnjih poslova
u vrijednosti od milijardu dolara, samo zato sto je ta tvornica pod
kontrolom Hrvata, odnosno zaposlenika.
Nožem na ideje
Medjunarodna je zajednica u BiH ulozila pet milijardi dolara, od
cega na podrucje pod hrvatskom kontrolom nije doslo nista, ili vrlo
malo. Vise od 220 tisuca protjeranih Hrvata s podrucja sadasnje
Republike Srpske ne vraca se svojim kucama niti ima naznaka njihova
povratka.
Prica o Haagu je vec dobro poznata. Drakonski su kaznjeni Blaskic,
Kordic i ostali bez dokazane individualne krivnje, tek na temelju
politicko-historijskih spekulacija o hrvatskim osvajanjima i
hrvatskoj
agresiji na Bosnu. Preko njihove osude kriminalizirana je ideja o
hrvatskoj republici, iako je ona srpska medjunarodno priznata. Tek
je izrucenje trojice muslimanskih generala, uz koje su odlucno stali
i Izetbegovic i Lagumdzija, iako oni nisu optuzeni za etnicko
ciscenje, i iako su optuznice stigle kasno i mozda prekasno, pomoglo
da na nesretni hrvatsko-muslimanski rat u srednjoj Bosni gledaju
drukcije i oni koji nisu znali ili nisu htjeli znati usprkos svih
cinjenica i objavljenih dokumenata. Do sada se tendenciozno
proturalo uvjerenje kako su postojali samo Ahmici, kao hrvatski
zlocin, makar je bilo desetak Ahmica u kojima su Hrvati bili
zrtvama.
Svi ovi primjeri upucuju na jedno: radi se o sustavnim nastojanjima
politickim, pravnim i gospodarskim mehanizmima unistavanja
kolektivnih prava i kolektivne samoopstojnosti i samobitnosti
jednoga naroda i njegove pretvaranje u gradjane, pojedince kojima ce
politicka rjesenja odredjivati brojniji narodi. Naravno, na takvu
situaciju reagirali su stvarni politicki predstavnici naroda,
osnivajuci narodni sabor i najavljujuci daljnji razvoj djelovanja u
skladu s temeljnim i neunistivim pravom naroda na samoopredjeljenje.
Vec je sama ideja, medjutim, referenduma i Hrvatskog narodnog sabora
docekana na noz i ispracena teskim rijecima sarajevskih, ali i nekih
hrvatskih medija i medjunarodne zajednice, ciji predstavnici nisu
prezali ni od grubih sankcija, smjenjivanja, unistavanja financijske
osnove i sl. Jelavic i drustvo su samo grupica tvrdolinijasa,
nacionalsovinista i ekstremista i u odnosu na njih je sve dopusteno.
Otvoreni proces u Sarajevu samo je nastavak pokusaja da se
represijama slomi narodna volja, umjesto da se do za sve
prihvatljivih rjesenja dodje dijalogom. Represije mogu samo izazvati
jos
zesce reakcije na suprotnoj strani. Izjava Predsjednika Republike
Hrvatske, drzave koja za polozaj Hrvata u susjednoj drzavi ne
pokazuje nikakvo pozitivno zanimanje, kako Dayton najprije treba
provesti, a onda ga mijenjati, posve je besmislena, sto se pak ne bi
moglo kazati za njegovu drugu izjavu kako ce BiH biti ono sto se o
njoj dogovore njezina tri naroda.
Uznemireni Petritsch
I dijelovi medjunarodne zajednice kao da sve vise uvidjaju teskoce u
koje je jedan los projekt, i jos losija provedba, zapao. Nedavni
govori dvojice katolickih biskupa Perica i Puljica pred Odborom za
medjunarodne odnose Kongresa SAD-a, sto je dosta smeksalo i
uznemirilo samog Petritscha, u kojima su oni skrenuli pozornost na
neke nelogicnosti politickih rjesenja i na sve neravnopravniju
poziciju hrvatskog naroda, pokazali su bar dvije stvari: prvo, kako
svijet ne zeli slusati samo sluzbene predstavnike, i drugo, kako se
biskupi u BiH, suoceni sa stvarnim razvojem dogadjaja, ne razlikuju
u
svojim bitnim politickim polazistima.
|
