|
BiH: Federacija s tri savezne države
 Federacija
bi trebala preuzeti najnužnije zajedničke poslove u vanjskoj
politici, obrani i gospodarskom sustavu, a sa svim ostalim neka
upravljaju federalne jedinice. Bosna i Hercegovina neće imati budućnost
ako u njoj svi njezini narodi, svaki pojedinačno, ne budu
zadovoljni...
Nedavno sam susreo jednoga
hrvatskog poznanika koji već godinama djeluje u jednoj njemačkoj
humanitarnoj organizaciji u Bosni i Hercegovini. Na pitanje kako se
živi u Herceg-Bosni, tužno je odgovorio: "Hrvatima je najteže,
možda teže nego u vrijeme komunističke Jugoslavije."
Po njegovim riječima, bosanski Srbi su najveći korisnici Daytona,
Bošnjaci-Muslimani su u stalnoj ekspanziji, a Hrvati su međusobno
podijeljeni, dok ih međunarodna zajednica tretira kao građane
drugog reda. Ako se ne popravi sadašnje katastrofalno stanje
hrvatske zajednice u Bosni i Hercegovini, tako kaže taj poznavatelj
tamošnjih prilika, lako se može dogoditi da se Hrvati srozaju na
nacionalnu manjinu pa čak i potpuno nestanu iz Bosne i Hercegovine,
u kojoj su najstariji narod.
Nije za vjerovati, ali ovaj moj poznanik bio je vrlo uvjerljiv i ne
spada u tzv. hrvatske ekstremiste. Dug život u Njemačkoj i rad u
jednoj ovdašnjoj humanitarnoj organizaciji pretvorili su ga u
objektivnog promatrača.
Pitam ga: "Je li baš trebalo organizirati referendum na dan
izbora?" Odgovor: "A zašto ne, iz čisto praktičnih
razloga. Istodobni izbori i referendumi bili su organizirani i u
nekim demokratskim zapadnim zemljama."
Guverner Petritsch
Primijetih da je to tako, ali Bosna
i Hercegovina daleko je od zapadnih demokratskih standarda. Njezin
"guverner" Wolfgang Petritsch ponaša se kao kakav njemački
gaulajter u nekoj od okupiranih zemalja u vrijeme Drugoga svjetskog
rata. Je li ga baš trebalo izazivati? Moj poznanik sliježe
ramenima i primjećuje: "Gdje su granice hrvatskog samoponižavanja
i popuštanja?"
Da, teško je biti Hrvat u Bosni i Hercegovini, ali nema drugog
izlaza nego izdržati, jer tko izgubi nadu u boljitak osuđen je na
iseljenje ili status nezaštićene nacionalne manjine. A herr
Petritscha bi trebalo upozoriti da pokaže više strpljenja s ozlojeđenim
Hrvatima i sjeti se kako je njegova domovina Austrija više od
dvadeset godina pregovarala s Italijom o statusu Južnih Tirolaca
koji danas uživaju veća prava u svojoj domovini Italiji negoli
Hrvati u svojoj pradomovini Herceg-Bosni. (Riječ Herceg-Bosna ovdje
se uzima kao sinonim za Bosnu i Hercegovinu).
Jedan od najboljih poznavatelja prilika u bivšoj Jugoslaviji, Južnotirolac
dr. Hans Bendikter piše u svojoj knjizi Die bitteren Früchte von
Dayton - Gorki plodovi Daytona: "Bosna je životno sposobna i
bez Srba i njima dodijeljene polovice zemlje. Ali to nije bez životno
sposobne (bošnjačko-hrvatske) Federacije. Bez Hrvata Muslimani bi
se morali zadovoljiti kljastom državom koja ne bi bila sposobna za
život ni politički, a ni gospodarski.
Zbog toga razloga ne samo da je važno nego i prijeko potrebno da se
s njima (s Hrvatima) objektivno dijeli vlast, da ih se oslobodi od
straha od radikaliziranja i fundamentalizma... Ratom uvjetovano ukrućenje
Muslimana ne smije se automatski poistovjetiti s fundamentalizmom. I
obratno: Hrvati moraju biti spremni lojalno surađivati sa svojim
neljubljenim partnerima, oduzeti im strah od odcjepljenja. Samo
mnoge mjere za stvaranje povjerenja na obje strane mogu stvoriti
onaj humus u kojemu mali problemi svakidašnjice odmah ne postaju
svjetski problemi."
Ne bismo se mogli složiti s dr. Benedikterom da bi Bosna i
Hercegovina mogla biti životno sposobna bez tamošnjih Srba, ali
njegovi savjeti Bošnjacima i Hrvatima o međusobnoj ovisnosti i
toleranciji potpuno su na mjestu. Međunarodna zajednica preko
svojih neukih predstavnika kao da narušava hrvatsko-bošnjačku
koegzistenciju, koja se ne mora zasnivati na nekakvoj
"ljubavi" nego na zajedničkim interesima.
Ti predstavnici čine medvjeđu uslugu demokraciji time što
suspendiraju zastupnike pojedinih naroda, posebice Hrvata, izabranih
na slobodnim izborima. Jednom sam napisao i pri tome ostajem: čak
su i britanski kolonijalisti u Indiji pokazivali više osjećaja za
mjeru prema domorodcima nego što to čine neki predstavnici međunarodne
zajednice spram Hrvata u Herceg-Bosni.
Oni svjesno brišu granice i razlike između nacionalnog i
nacionalističkog. Zar ne vide da su čak i socijaldemokrati Zlatka
Lagumdžije pretežito Bošnjaci, a da o ostalim muslimanskim
strankama i ne govorimo. Ne bi trebao biti problem u tome jesu li
neke stranke jednonacionalne ili ne, nego u tome kako se one ponašaju
u demokratskom odmjeravanju snaga.
Uzmimo kao primjer dvije nacionalne stranke u Njemačkoj i Italiji.
Južnotirolska narodna stranka (Südtiroler Volkspartei) u Italiji
je po članstvu i politici austrijska, a Zajednica Danaca u njemačkoj
pokrajini Schleswig-Hollstein. kao što joj ime kaže, danska, pa to
u tim zemljama nikoga ne smeta. Zašto onda takove stranke u Bosni i
Hercegovini smetaju predstavnicima međunarodne zajednice? Očito je
posrijedi njihovo krivo shvaćanje nacionalnih interesa tamošnjih
naroda.
Revizija Daytona
I na kraju: zašto bi bilo
zabranjeno misliti na reviziju Daytona? Međunarodni predstavnici ne
žele o tome čuti ni riječ, što je besmislica. Čak se i u
komunističkoj Jugoslaviji govorilo kako u politici ništa nije
toliko "sveto" da dobro ne bi smjelo biti zamijenjeno još
boljim. Dayton je donio nekakav mir, ali privremeni mir. No mir ne
bi smio biti samo odsutnost rata. Podjela Bosne i Hercegovine na dva
entiteta i Federacije na kantone pokazala se u najmanju ruku kao neučinkovita
administrativna megalomanija nesposobna da rješava svakodnevne
probleme.
Bosnu i Hercegovinu trebalo bi pretvoriti u federaciju s tri savezne
države u kojima će svi njezini narodi biti konstitutivni.
Federacija bi trebala preuzeti najnužnije zajedničke poslove u
vanjskoj politici, obrani i gospodarskom sustavu, a sa svim ostalim
neka upravljaju federalne jedinice. Bosna i Hercegovina neće imati
budućnost ako u njoj svi njezini narodi, svaki pojedinačno, ne
budu zadovoljni.
I to do u pojedinosti. Inače će međunarodna zajednica
Herceg-Bosnu morati držati u vječnoj kolonijalnoj zavisnosti, a to
ne može ostati bez posljedica i na susjedne države Hrvatsku,
Srbiju i Crnu Goru. To nikome nije u interesu pa ni međunarodnoj
zajednici.
|
referendum.8k.com
PRENOSIMO
INTERVIJU