|
HRVATI
U BIH BIT ĆE TROSTRUKO BOGATIJI !!!
Zbog
čega Srbi ne žele svoju državu? Zašto nas želite na silu zadržati
u Jugoslaviji ako mi to ne želimo? Ta logična pitanju koja je
crnogorski premijer Filip Vujmović ncdavno postavio jugoslovenskom
predsjedniku Koštunici ostala su bez odgovora. Vujanovićevi
upiti jasno sugeriraju odgovore no Koštunica ih nije mogao izreći
jer bi to značilo priznanje da Jugoslania nije srbijanski cilj već
sredstvo za ostvarenje cilja. I zato im treba. Iz istih razloga kao
što im ju trebala bivša SFRJ. Crnogorcima taj brak šteti pa se s
Beogradom žele "razbračiti od stola i postelje". a
Srbi ga žele održati jer im donosi korist. Politička dominacija
Srbije nad Crnom Gorom
kao manjom federalnom jedinicom i Crnogorcima kao malobrojnijim
narodom sama po sebi ne znači ništa da ta dominacija ne donosi
Srbiji ekonomsku odnosno financijsku korist.
Isto
to pitanje koje Vujanović postavio
Koštunici Hrvati bi s pravbom trebali postaviti svojim
federalnim partnerima. Ako je točno to što tvrde bošnjački politički
prvaci od Lagumdžije. Silajđžića do Izetbegovića i njihovijh
hrvatski slogani da je HDZ za podjelu BiH protiv, multietničnosi i
suživota,a za tu je stranku glasalo gotovo devedeset posto
Hrvata. onda im ne preostaje do zaključiti da Hrvati jednostavno ne
žele živjeti s njima u Federaciji BiH. Ima li u Sarajevu netko
zrno soli u glavi da to jasno i glasno kaže
Alijini
pioniri maleni
Zašto
muslimani toliko žele brak s Hrvatima ako ga druga strana ne želi.
Zar ne bi bilo
prirodnije
u takvoj situaciji težiti ostvarenj slobode vlastitu naroda kroz
vlastitu republiku unutar BiH. Je li prirodno da se jedan narod želi
odreći takve mogućnosti
za rad ostvarenja multietničke, multikonfelsionale, zajedničke države
BiH. Narvno da nije. Federacija BiH tipičan je brak u kojem jedan
partner može iskorištavati drugog sve dok tog drugog uspijeva
uz pomoć svijeta prisiljavati da živi s njim. Konstituiranjem
vlasti "Alijanse za promijene" na razini Federacije BiH i
države BiH bez participacije predstavnika stranke koja zasniva većinu
hrvatskog puka Alijini pioniri maleni, muslimanski ljevičari crvenog
Muslimana" Zlatka Lagumdžije i unitaristi Harisa Silajdžića.
uz pomoć hrvatskih marioneta Šimića. Zubaka Komšića pokušavaju
ostvariti uno što Izetbegovićevu SDA nikaka nije polazilo za rukom - apsolutnu vlast nad
Hrvatima kao molobrojnijim narodom u F BiH. Izetbegović je to
uzuludno pokušavao.
Bez
obzira na naziv i navodnu građansku orijentaciju. njegova Stranka
demokratske akciie jednostavo nije uspjela prikriti nacionalni
karakter. Ono u ćemu. Izetbegović nije uspio. pukušava ostvariti
Silajdžići i Lagumdžiji s puno većim izgledima jer su uspijeli
od svijeta za svoje stranke priskrbe epitete multietničkih
i demokratskih. Izetbegović je vjerojatno uvidio
da bi njegovu viziju muslimanske BiH lakše od njega mogli
ostvariti njegovi oponenti u čemu treba tražiti razloge
naglog zaokreta i podrške Halida Genjca kandidatu Alijanse
za promjene Božidaru Matiću. Radišićeva pak podrška bila je
uvjetovana jamstvom opstanka i financijskom pomoćiZapada Republici
Srpskoj.
Nakon
Hrvata slijede Srbi
Kao
što ni srbijansko zalaganje za
očuvanje Jugoslavije nije motivirano političkim podčinjavanjem
Crnogoraca tako ni politička dominacija nad Hrvatima
u BiH nije sama po sebi cilj muslimanske politike. Jezik,
pismo i kultura jednog naroda teško su se
i u prošlost, a poglavito danas, mogli zatrti. Hrvati u Bih
jedan su od najstarijih naroda
s čvrsto izgrađenim indentitetom i pokušaj njihove
asimilacije bio bi
bezuspješan i za
muslimansko hegemonističku politiku
beskoristan i teško ostvarljiv cilj. Političko pokoravanje drugih
naroda ima smisla jedino ukoliko
donosi konkretnu ekonomsku
odnosno financijusu korist. I to je najjači motiv svih
muslimanskih stranaka da pod krinkom jačanja države BiH ostvare
političku prevlast najprije u Federaciji BiH, nad Hrvatima jer su
oni malobrojniji, a onda i u cijeloj BiH.
lza
inzistiranja na održavanju ovakvo ustrojene F BiH u kojoj su
pravilima PIP predstavnici većine hrvatskog naroda izgubili vlast u
Domu naroda posljednjem uporištu za spriječavanje majorizacije
–ktije se tipična nekolonijalna politika.
Takvu
tezu lako potvrđuje i površinom anačiza ubiranja i raspodjele
zajedničkog novca.Planirani prihod Proračuna F BIH u prošloj
godini iznosio 866 milijuna KM dok je planirani rashod u iznosu 940
milijuna.Deficit od 71 mil. KM bilo je predviđeno da pokriju međunarodne
financiske institucije. Iako je do oprciznih podataka teško doći
prema procijeni stručnjaka Hrvati mada brojčano trostruko manji
narod kroz carine i poreze na promet proizvoda i usluga sudjelovali
s više od 50% u prihodnoj strani federalnog proračuna dok su na
rashodnoj strani dobijali jednu trećinu zajd'edničkog kolača.Na
taj način hrvatski porezni o9bveznici umjesto financiranja svojih
potreba i ulaganja u razvitak
svog područja i bolji standard,gospodarski i u svakom drugom
pogledu stagniraju financirajući tuđa manje razvijena područja F
BIH iz čije su vlasti da apsurd bude veći sada i potpuno isključeni.Očevidno
je što Hrvati dobijaju i u financiskom smislu u F BIH.Kakva će
biti financiska pozicija Hrvata kada se ostvari Hrvatska republika u
BiH
Za
razliku od onih koji tvrde da bi Hrvatska republika u BIH bila
financiski neodržljiva već i površne kalkulacije govore suprotno.
Ukoliko
bi prihodi poreznih odveznika s većinskim hrvatskih prostora
umjesto u federalnu kasu išli u proračun Hrvatske republike kao i
dio ovlasti s većinskim hrvatskim
županija zajedno s dijelom prihoda također bili usmjereni u
blagajni+u trećeg entiteta taj bi iznos dosezao oko dvije trećine
sadašnjeg federalnog proračuna.
Pretpostavimo
da bi se stopa naplate državnih dažbina s postojećih 50 posto
mogla povećati na realnih 80 posto prihod proračuna Hrvatske
republike mogao bi biti veći od sadašnjeg federalnog proračuna i
premašivati iznos od milijardu KM. Drugim riječima Hrvati bi svoj
novac trošili za svoje zajedničke potrebe a njihova financijska
moć u Hrvatskoj republici bila bi utrostručena. Korisnici proračunskih
sredstava, građani Hrvatske republike, imali bi naime tri puta veća
primanja
nego
što imaju uFederaciji BiH.
Što
bi se dogodilo Muslimanima,sasvim sigurno nemogućnost da žive od
tuđeg novca i vrlo izvjesno - pad standarda. No, to je njihov
problem.
BiH
2001, kao SFRJ 1991.
Stoga
borbu za hrvatsku samostalnost u BiH i instucionalnu zaštitu
hrvatske suverenosti ne treba opravdavati samo zaštitom
jezika, pisma, kulture i vjere već i ostvarenjem prava da sami
raspolažemo vlastitim ekonomskim potencijalima i zarađenim
novcem, prava na "hrvatsku lisnicu u hrvatskomdžepu".
Jednako kao što protivljenja uspostavi BiH u kojoi Hrvati bili
ravnopravni s drugim ili nedaj bože imali svoju republiku unutar
BiH netreba objašnjavati očuvanjem demokracije i mulitetničnosti
već održavanjem neokolonijalnog federalnog mehanizma koji omogućuje
da se može "begovski živjeti"od tuđeg rada i s tuđim
novcem.
Zar
se i SRJ Jugoslavija raspala jer je počivala na istom modelu kao
današnja Bosna i Hercegovina.
Aluminij
najuspješnija tvrtka u BiH
Sarajevski
mediji učestalo se obrušavaju
na mr. Miju Brajkovića, generalnog direktora mostarskog Aluminija.
Često izmišljaju podmećući mu i ono što on nije rekao. Medutim,
njihovi novinari katkada se moraju ugristi i za vlastiti jezik pa
priznati Brajkovićev izuzetan rad i stručnost te vodstva
Aluminija.
Pišući
o privrednim kretanjima u Federaciji BiH Dnevni avaz u siječnju
2001, godine, govoreći o katastrofalnom stanju BiH privrede ističe
se jedino Aluminij d.d. Mostar.
O
tome novinar E. Plečić piše: "Jedino gdje se bilježi rast
jesu sirovinsko-energetske grane, vađenje ugljena 14 posto,
proizvodnja električne energije 10 posto. Zahvaljujući
Aluminiju d.d. Mostar, proizvodnja aluminija uvjerljivo je najbolja
industrija u Federaciji, na koju otpada četvrtina federalnog izvoza
od 1,3 milijarde maraka za 11 mjeseci 2000. godine".
Pred
ovakvim uspjehom Aluminija d.d. nitko normalan ne može ostati
hladan. A mr. Mijo Brajković je gospodarstvenik svjetskog ugleda,
što su nam potvrdili bankari i privrednici Europe i Amerike. Koja
je to tvrtka u BiH, pa i Republici Hrvatskoj, u 2000. godini zabilježila
izvoz u visini 330 milijuna DEM, ili 26 posto ukupnog izvoza cjele
države.
Prava
je hipokrizija Brajkovića ne proglasiti menadžerom godine u
Federaciji BiH. Tu počast u Sarajevu su namijenili politički
podobnim gospodarstvenicima medu kojima su i oni kojima je samo
tjedan dana kasnije na vrata pokucala policija.
|