UTJECAJ MEDIJA NA OČUVANJU NACIONALNOG
IDENTITETA
Svakome pojedincu koji obitava na ovim našim
prostorima, potpuno je jasan odgovor na pitanje;
KAKAV JE I KOLIKI UTJECAJ
MEDIJA NA OČUVANJU IDENTITETA JEDNOG
NARODA?
Niti jedan pojedinac, niti jedna skupina, niti
jedna kulturna, nevladina pa ni politička organizacija ne može u današnjim
uvjetima afirmirati svoje ciljeve i vrijednosti bez potpore medija, onih
tiskanih a i onih elektronskih.
Isti je slučaj sa očuvanjem identiteta jednog
naroda, na nekom prostoru, pa tako i na prostoru današnje Bosne i
Hercegovine.
Prije nego jasno i nedvosmisleno iznesemo činjenice
koje govore o današnjem teškom trenutku po medijski prostor Hrvata, kao
konstitutivnog naroda, želimo se zakratko vratiti u prošlost te
progovoriti o počecima
stvaranja medijskog prostora Hrvata u Bosni i Hercegovini.
NEKE CRTICE IZ PROŠLOSTI
Na samom početku moramo istaći kako Hrvati na
prostoru Bosne i Hercegovine imaju jako veliku tradiciju, kada su u
pitanju tiskani mediji.
Prvi list, uopće pokrenut u Bosni i Hercegovini
bio je ˝Bosanski prijatelj˝ a
odmah nakon njega izišao je i ˝Bismilah-U ime božije˝, i
to 1865 godine. Ne treba posebice naglašavati činjenicu da su i jednog i
drugog pokrenuli Hrvati.
Od tada do vremena današnjeg,
Hrvati su pokrenuli i tiskali dvadeset i sedam tjednika, šest dnevnih
listova te velik broj mjesečnika i drugih periodičnih tiskovina.
I površno raščlanjujući
uređivačku politiku i sadržaj narečenih listova može se izvući
zaključak o velikoj sličnosti vremena u kojem su izlazili sa ovim današnjim
koje mi živimo.
Zajednički ures koji krasi one koji su nekad
izlazili, kao i ove što danas izlaze bila je i ostala borba za opstojnost
i očuvanje nacionalnog identiteta na ovim prostorima.
U tim vremenima, kao i danas, grubo su bila kršena
temeljna prava Hrvata u Bosni i Hercegovini. Podizanje glasa bilo političkog,
bilo novinarskog bilo je grubo sankcionirano. Na Hrvatsku štetu naravno,
kao i danas.
Za oko posebice zapinje
nevjerovatna sličnost u odnosu austrougarske uprave i međunarodne
zajednice danas, prema hrvatskim medijima u BiH.
U vrijeme austrougarskog protektorata nad BiH, na
snazi je bila tzv. ˝PREVENTIVNA CENZURA˝ a danas međunarodni
˝Guverneri¨ koji upravljaju Bosnom i Hercegovinom daju dozvole za rad
medija te ako im se taj isti rad ne sviđa, dozvole izuzimaju, medije
ukidaju, a nihove vlasnike kažnjavaju.
Jedina razlika je u tome što je austrougarska
vlast ¨trenirala strogoću˝ nad tiskanim medijima a današnji OESS-ovi
medijski stručnjaci primjenjuju ˝svoje znanje˝ na kontroliranju i gašenju
elektronskih medija i to poglavito onih hrvatskih.
Slučajno ili ne , ne bi tvrdili ali se u potpunoma
slažemo sa onom; ˝NIŠTA SE SLUČAJNO NE DOGAĐA˝.
MEDIJI DANAS
Danas, na samom početku novog milenija hrvatski
narod u BiH od tiskanih Medija ima dva tjednika skromne tiraže i
utjecaja, Hrvatsku riječ i BIH danas, tridesetak periodičnih
glasila još skromnije tiraže te lokalnog uticaja te novinsku agenciju HABENA.
Od elektronskih medija Hrvati imaju tridesetak
radio postaja koje program emitiraju na hrvatskom jeziku. Sve su to
lokalne radio postaje izuzev jedne koja ima regionalni ili višežupanijski
karakter; Hrvatski radio Herceg – Bosna. Što se tiče vlasničke
strukture 5 – 6 radio postaja je u privatnom vlasništvu a ostale su u
vlasništvu Općinskih vijeća.
Kad se tiče najmoćnijeg medija današnjice,
medija zvanog TELEVIZIJA, tu imamo jako katastrofično stanje, po Hrvate.
Iz kojega razloga ove
tvrdnje?
Pa stoga što Hrvati u Bosni i Hercegovini
uopće nemaju svoje televizije a nemaju je stoga jer je ukinuta od strane
međunarodne zajednice.
CENTRALIZACIJA
TELEVIZIJSKIH KUĆA POD DIRIGENTSKOM PALICOM MEĐUNARODNE ZAJEDNICE
Post Daytonsko vrijeme na životu je zateklo tri
nacionalne televizijske kuće:
- TV
Republike Srpske, kod Srba,
- TV
Erotel, kod Hrvata,
- TV
Sarajevo, kod Muslimana, koju su isti preimenovali u TV BiH, te vješto
pokazivali međunarodnoj zajednici kao jedinu legitimnu državnu
televiziju.
Uz TV EROTEL, Hrvati su preko zemnih odašiljača
iste pratili reemitiran program HTV-a iz susjedne Republike Hrvatske.
Pritužbe muslimana (tzv. temeljnog naroda) i
njihovi pritisci na međunarodnu zajednicu su urodili plodom.
Pod izgovorom neovlaštene uporabe signala, kršenja
sporazuma o autorskim pravima, navodnog političkog instrumentaliziranja i
slično, međunarodna zajednica zabranjuje reemitiranje HTV-ovog programa
ne vodeći pri tome računa o EUROPSKOJ POVELJI O REGIONALNIM JEZICIMA
I JEZICIMA MANJINA iz 1992. Članak 11. narečene povelje kaže: ¨Države
su obvezne jamčiti slobodu izravnog prijema radijskih i televizijskih
emisija iz susjednih država na jeziku koji je u uporabi u istovjetnom ili
sličnom obliku regionalnog jezika, ili jezike manjina i da se neće
suprostavljati prijenosu radijskih i televizijskih emitiranja iz susjednih
država na tim jezicima.˝
Drugi puno opasniji atak na Hrvate svoje zbivanje
je započeo 30. srpnja 1999. godine.
Tada je naime tadašnji Visoki predstavnik za BiH
Carlos Westendorph, kao jednu od posljednjih odluka pred odlazak, potpisao
Odluku o osnivanju JAVNE RTV SLUŽBE (PBS BiH – Public Broadcasting
Service of Bosnia & Hercegovina), sa zadaćom proizvodnje i
emitiranja radio i televizijskog programa. U Osnivački odbor tek osnovane
Javne RTV službe Westendorph je izravno imenovao čak šestoricu članova
a ostalu trojicu imenovao je na prijedlog tročlanog predsjedništva Bosne
i Hercegovine.
Pošto su TV EROTEL nasilno ugasili pripadnici
SFOR-a, OESS-a i IPTF-a te oduzeli odašiljače preko kojih je emitiran
program, muslimanska televizija je pod imenom BHT nastavila sa radom ležerno
se predstavljajući kao TV BiH i ako je pod Daytonskim sporazumom ista
tretirana kao i TV EROTEL.
Gašenjem obadviju televizija istodobno, stvorili
bi se uvjeti za formiranje dvije Javne službe, koje bi proizvodile i
distribuirale program na dva jezika potpuo ravnopravne i po Ustavu
Federacije BiH i po Ustavu BiH (Aneks 4 Daytonskog sporazuma). U praksi, umjesto toga
danas imamo dvije muslimanske javne televizije a Hrvati su dobili obvezu
plaćanja pretplate za program koji ne mogu gledati a oni koji imaju
uvjete za gledanje ne mogu puno toga razumjeti jer program nije emitiran
na hrvatskom jeziku.
Westendorphov
nasljednik Wolfgang Petrich je 23. listopada 2000. godine donio Odluku o
restrukturiranju javnog RTV sustava u BiH kojom se više čak niti ne
spominje kanal na hrvatskom jeziku niti čak Hrvatski jezik kao jedan od
službenih jezika.
UMJESTO ZAKLJUČKA
Žalosna je i bolna spoznaja da danas kada ulazimo
u treće tisućljeće, kada se čovjek ponosi stupnjrem razvoja društva,
naučnih dostignuća, slobode i demokracije Hrvatskom narodu u Bosni i
Hercegovini bude uskraćeno pravo na jezik, pravo na informiranje i pravo
na vlastitu televiziju.
Dok Hrvati u SAD-u,
Kanadi, Australiji i mnogim drugim zemljama zahvaljujući vladama tih
zemalja imaju pravo na svoje medije u vlastitoj zemlji to nemaju.
Koje li sudbine. No ˝netko˝ je savršeno dobro
proračunao. Znajući moć medija taj ˝netko˝ svjesno pokušava uzeti
pravo Hrvatima na vlastiti medijski prostor u vlastitoj državi pokušavajući
ih na taj način asimilirati, ili im kupiti kartu za ˝treće zemlje˝.
No neće uspjeti, kao
ni toliko puta do sada. Svjesni činjenice da je na našoj strani
Deklaracija UN-a o pravima čovjeka, Europska povelja o regionalnim
jezicima, Europska konvencija o pravima naroda te mnogospominjani
Daytonski sporazum ali u isto vrijeme zaprepašteni činjenicom postojanja
snaga koje nam žele zatrti opstojnost, identitet i jednakopravnost poručujemo
svima:
NAŠA SUDBINA OVISI O NAMA SAMIMA. IZGRADIT ĆEMO
HRVATSKU TELEVIZIJU U BIH, TE POKRENUTI DNEVNI LIST. NA TAJ NAČIN ZAOKRUŽIT
ĆEMO HRVATSKI MEDIJSKI PROSTOR U BOSNI I HERCEGOVINI DAJUĆI SVOJ PRILOG
OČUVANJU IDENTITETA HRVATA, KAO NAJSTARIJEG NARODA U BiH.
|
referendum.8k.com